LEKSIK Marko Samardžija 0. Leksik hrvatskoga jezika, poput leksika svakoga jezika, karakterizira njegova otvorenost, zbog čega se i naživá otvorenim jezičnim sustavom ili, Martinetovim nazivom, otvorenim popisom (liste ouverte, Martinet: 1982, 9—10). Úpravo ta otvorenost leksika omogucuje jeziku da, pulsirajuči zajedno s društvom, sustopice, i ne samo kao pasivan promatrač, práti sve društvene promjene, pod-jednako one stalne i jedva zamjetne kao i one prevratne (Hartig: 1981, 69—74). Premda ova načelna postavka podjednako vrijedi za leksik organskih idioma kao i za leksik standardnog jezika, zbog razlika u naravi izmedu organskoga idioma i standardnoga jezika veza izmedu standardnojezičnoga leksika i društvenih promjena svojom se izravnošču i stalnošču podosta razlikuje od veze izmedu leksika organskoga idioma i društvenih promjena. Buduči da or-ganski idiomi služe tematski ograničenim, neslužbenim (tj. privátním) komunikacijskim potrebama pojedinih dijelova odredene jezične zajednice koja kao cjelina za službenu komunikaciju ima standardní jezik, svaka leksička praznina što u organskome idiomu nastaje govornikovim iskorakom iz tematike neslužbene komu-nikacije popunjava se preuzimanjem gotovih rješenja iz standardnog jezika. Ta leksička rješenja, bez obzira na različitost njihova postanka, standardní jezik mora imati i ima zbog svoje več u de-fíniciji (v. Brozovič: 1972. 28) isticane polifunkcionalnosti koja je, bar što se leksika tiče, nerijetko izravan posljedak veza izmedu 134 Hrvatskijezik standardnoga jezika i društvenih promjena, kao što če se vidjeti iz ovoga pregleda promjena u leksiku hrvatskoga standardnog jezika izmedu 1945. i 1995. godine. 1.0. Kao što se dogodilo s područjima večine slavenskih jezika (bugarskog, češkog, obaju lužičkih, slovačkog, slovenskog, srpskog te, na poseban náčin, makedonskog), i hrvatsko su jezično područje u svibnju god. 1945. zahvatile korjenite, úpravo prevratne promjene društvenih struktura. Te su promjene izravno snažno utjecale na leksik hrvatskoga standardnog jezika. U početku taj se utjecaj očitovao: a) u potiranju postignuča jezičnog purizma izmedu god. 1941. i prolječa 1945. b) u naglašenoj internacionalizaciji političkog leksika i c) u oživljavanju posudivanja iz ruskoga jezika. 1.1. U travnju 1941. proglašena je Nezávisná Država Hrvat-ska čije su vlasti svoju jezičnu politiku oblikovale i provodile po-sebnim zakonima (zakonskim odredbama, ministarskim i proved-benim naredbama). Važan dio te jezične politike kóji se ticao leksika bio je jezični purizam. Opsežnim purističkim nastojanjem ug-lavnom se htjelo broj posudenica, ponajprije internacionalizama, u hrvatskome leksiku smanjiti tako da ih se zamijeni hrvatskim jed-nakovrijednicama (Samardžija: 1993, 46—70), o čemu je sústavnú stručnú brigu vodio poseban jezični ured čiji su savjeti bili službeni i obvezatni (Samardžija: 1993a). Te su jednakovrijednice nakon svibnja 1945. iz aktivnoga leksika hrvatskoga standardnog jezika istisnute (zapravo su bile zabranjene) s obrazloženjem da su posri-jedi lose i nepotrebne novotvorenice, iako ih je uistinu tek ne-znatan broj tvořen izmedu god. 1941 i 1945, a večina preuzeta iz hrvatskih leksikografskih i purističkih djela nastalih u XIX. sto-lječu, u preporodno i poslijepreporodno doba a dijelom i znatno prije. Potiranjem rezultata jezičnog purizma i jezične politike izmedu godine 1941. i 1945, što se internacionalizma tiče, hrvatski je leksik vracen u stanje s početka godine 1941. koje je bilo izravan posljedak snažné unifikacije hrvatskoga i srpskog jezika provodene neprekinuto od god. 1918. i stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnije Kraljevine Jugoslavije). Úpravo tim nepovolj-nim stanjem izmedu god. 1918. i 1941. potaknuta su puristická nastojanja nakon travnja 1941. M. Samardžija: Leksik 135 Stanje u početku god. 1941. Stanje nakon travnja 1941. Stanje nakon svibnja 1945. arhiv pismohrana arhiv automobil samovoz automobil centrála središnjica centrála ßlm slikopis ßlm funkcionár dužnos(t)nik funkcionár inventár imovnik inventár kancelarija uredovnica kancelarija kinematograf slikokaz kinematograf kredit navjera kredit parfumerija minsmca parfumerija propaganda promidžba propaganda radio krugoval radio registar upisnik registar revers primka revers štáb stožer štáb telefon brzoglas telefon telegraf brzojav telegraf telegram brzojavka telegram tramvaj munjovoz tramvaj Buduči da je u vojsci nove državě službeni i zapovijedni jezik bio srpski, hrvatsko vojno (domobransko) nazivlje takoder je nakon svibnja 1945. ostalo izvan upotrebe, uz poneku rijetku iznimku, npr. naživ časnik samo u trgovačkoj mornarici. Večina ostalih hrvatskih nazivlja koja su ostala u službenoj porabi na po-dručju (Národne, Socijalističke) Republike Hrvatske takoder je postupno doživjela vece ili manje promjene. >ß__________________^____________Hrvatski jezik 1.2. Druga vážna značajka, očitá sklonost internacionali-iciji leksika, potječe iz političkoga podstila administrativnog stila ivatskoga standardnogjezika odakle su, snagom partijskopolitič-oga autoriteta í s njim povezane posvemašnje kontrole medija, ta-va leksička rješenja prilično brzo preuzimana u druge funkcio--ilne stilove. Najčešči takvi leksemi su: agitacija, armija, avangarda, baza, biro, buržoazija, centar, ■legacija, delegát, diktatura, direktiva, direktor, doktrína, eksplo-acija, eksploatator, eksproprijacija, eksproprijator, internacion-izam, kadar, klasa, kolaboracija, komitét, konferencija, kongres, mtrarevolucija, kurs, partija, partizán, pionir, pian, progres, pro-ter, proleterijat, produktivnost, propaganda, reakcija, reakcionar, ■volucija, revolucionár, sekretár, sekretarijat. Težnju za internacionalizacijom političkoga leksika poja-ivali su pridjevi izvedeni iz nabrojenih imenica: avangardan, árijskí, buržoaski, centrálni, klasni, kolaboracionistički, kontrare-ilucionaran, partijski, partizánski, pionirski, progresivan, prole-rski, reakcionaran, revolucionaran... Da se internacionalizaciji političkoga leksika těžilo ivenstveno iz ideoloških razloga, pokazuje činjenica da se ista žnja jasno ocituje u imenovanju nadnevaka i dogadaja važnih za ivijest proleterskog internacionalizma, npr. Februarska revolu-ja, Oktobarska revolucija, Osmi mart, Prvi maj. Večinu spomenutih leksema hrvatski je jezik posudio prije )d. 1945, dijelom čak znatno prije, iako ne uvijek u značenju koje a je přidruženo nakon svibnja 1945, pa oni govornicima ivatskoga večim dijelom nisu bili novinom. Novo je bilo to što su leksemi nakon god. 1945. s novim značenjima ili s novím kono-icijama postali ideologemi, zbog čega su u službenoj komunikaciji ili obvezatni za sve i nisu se smjeli zamjenjivati hrvatskim jed-akovrijednicama bez obzira na stupanj njihove prihvačenosti u írvatskoj jezičnoj zajednici. Tako se npr. leksem sekretár nije smio •amijeniti (zamjenjivati) leksemom tajnik, leksem partija leksemom stránka, leksem komitét leksemom odbor, leksem revolucija ieksemom prevrat, pa zbog toga ni Oktobarska revolucija nije mo-glabiti Listopadski prevrat ili bar Listopadska revolucija. M. Samardžija: Leksik _____ 137 1.3. Hrvatski je jezik izravno iz ruskoga počeo intenzivno posudivati u zadnjoj trečini XIX. stolječa. Iako se broj rusizama obuhvačenih Maretičevom bilancom (Maretič: 1892), do god. 1918. posigurno povečao, izravan hrvatsko-ruski jezični kontakt nakon te godine prekinut je iz izvanjezičnih razloga. Rusizmi koje je hrvatski jezik posudio izmedu godine 1918. i 1941. uglavnom su posúdení posredstvom srpskoga jezika (Prpič: 1938). Kad je taj kontakt god. 1945. ponovno uspostavljen, u bitno drugačijim socio-političkim prilikama posudivani su pretežito oni ruski leksemi kóji su, iako dijelom stranog podrijetla, karakteristični za život u sov-jetskome razdoblju (Bragina: 1973). aktivist (rus. aKTiiBitcr), boljševik (o"oji,uieBiiK), fiskultura ((JincKyjiTypa), kadrovik (kaupoBiik), kolektivizacija (koiieKTiiBii-uauiin), kolektivizam (kojuioktmbm3m), kolhoz (kojixo3), krúžok (k-py-xok), kulak (KyjuiK), lakirovka (/iaiaipoBKa), masovka UiaccoBka), osmoljetka (BOCliMM/ieTKa), petoljetka .(iiJinuieiKa), samokritika (ca-MORpiiTiika), sovhoz (COBX03), stahanovac (craxaiiOBeu), trudodan (TpyjiojieHi)), udarnik (yaapHHK), uravnilovka (ypaBMi/iOBka) Za neke od tih rusizama može se pretpostaviti da su se bar sporadično pojavljivali u hrvatskome prije god. 1941. u brojnim pretežito s ruskoga prevedením promidžbenim komunističkim brošurama koje su u hrvatskim krajevima večinom potajno ras-pačavane izmedu dvaju svjetskih ratova. Proučavanje rusista (v. npr. Bragina: 1978) pokazuje da su takve rusizme (zapravo, sovjetizme) posudivali i drugi ježici (en-gleski, francuski, talijanski) u kojima su te posudenice imale isk-ljučivo status egzotizama. U hrvatskome takve su posudenice večinom bile ideologemi i(li) idelogizmi jer su zbog toga i posudivane. Za manji dio tih leksema može se reči da su (bili) egzo-tizmi, npr. homsomolac (KOMCOMo/ieic), lenjinijana (nemiHiiaHa), přípiska (iipiiimcKa), spartakijada (cnapTakiia.ia),' subotn(j)ik (cy-Sothhk), a egzotizmima su vrlo brzo postali i leksemi kolhoz i sovhoz kad su jugoslavenski komunisti počeli insistirati na vlasti-tim koncepcijskim posebnostima, što se ocitovalo i u nazivlju, npr. društveno gospodarstvo, poljoprivredni kombinát, agrokombinat i dr. 10 - 138 Hrvatski jezik Iznimkama se mogu nazvati oni izmedu nabrojenih ru-sizama kóji su, bar neko vrijeme, imali u hrvatskome status neu-tralnih apelativa npr. poput leksema osmoljelka ('osmogodišnja os-novna škola'). 1.4. Prvi od triju ovdje prikazanih procesa, proces potiranja postignuča hrvatske jezične politike i purizma izmedu god. 1941. i 1945, dočet je več tijekom god. 1945. U godinama potom budno se pažilo da se u službenoj porabi ne pojavi koja od nepoželjnih ili zabranjenih riječi što su, veéinom netočno, nerijetko nazivane "ustaškima". Ideološki motivirano posudivanje iz ruskoga jezika nap-rasno je prekinuto u Ijeto god. 1948, poslije rezolucije Informbiroa, kad je prestala vrijedjeti parola "Učiti od velikoga Sovjetskog Sa-veza". Otada pa do kraja osamdesetih godina hrvatski je iz ruskoga posudivao uglavnom egzotizme, npr. aparatčik (anriapai'MK), dača (jia'ia), čistka (iHCTKa), glasnost (rnaciiocTb), perestrqjka (nepec-TpoíiKa), putjovka (nyrěBKa) samizdat (caMH3naT), samogon (caMorou). (O egzotizmima u hrvatskome jeziku opširnije u Samardžija, 1990.) Treči proces, težnja za internacionalizacijom leksika, neprekinuto če trajati do kraja osamdesetih godina, usprkos prikrivenu ili otvorenú' protivljenju hrvatskih jezikoslovaca i uopče . hrvatskih jezičnih purista kóji su, ovisno o trenutnome stupnju političkih sloboda, kritizirali takvu praksu jer je u neskladu s jakom hrvatskom puristickom tradicijom (v. npr. Jonke: 1953. i Babic: 1956). 2.0. Od godine 1945. u leksiku hrvatskoga standardnog jezika novina su brojne pokrate nastale u okviru partizanskoga pokreta, neposredno nakon rata ili u godinama potom, npr: AFZ (Antifašistickí savez žena), AP (autonómna pokrajina), AVNOJ (Antifašističko viječe narodnog oslobodenja Jugoslavije), CK (centrálni komitét), FISAH (Fiskulturni savez Hrvatske), GNO (gradski narodni odbor), KNOJ (Komitét narodnog oslobodenja Jugoslavije), KPD (prvo: kulturnoprosvjetno društvo, potom: kaznenopopravni dom), KUD (kulturnoumjetničko društvo), MNO (mjesni narodni odbor), NOB (narodnooslobodilačka borba), NOP M. Samardžija: Leksik_______ 139 (narodnooslobodilački pokret), NOPO (narodnooslobodilački partizánski odbor), NOR (narodnooslobodilački rat), NOV (narodnooslobodilačka vojska), OZNA (srpski: Odeljenje za záštitu národa), SKOJ (Savez komunistické omladine Jugoslavije), SRVI (Savez ratnih vojnih invalida), SRZ (seljačka radná zadruga), SUBNOR (Savez udruženja boraca NOR), TANJUG (Telegrafska agencija Nova Jugoslavija), UDB (srpski: Úprava državne bezbed-ností), ZAVNOH (Zemaljsko antifašističko viječe narodnog oslobodenja Hrvatske). Zbog svoje veliké učestalosti u svakodnevnoj govornoj i pisanoj službenoj i neslužbenoj komunikaciji večinu tih pokrata ubrzo je zahvatila ili apelativizacija ili onimizacija pa su postale ímenice ili, češée, imena sklonjiva po postoječim sklonidbenim obrascima, npr. Afeže — Afežea, Aunoj — Avnoja, küd — küda, Ozna — Ožne, Skoj — Skoja, Tanjug — Tanjuga, Udba — Udbe, Zavnoh — Zavnoha. 2.1. Preobrazba pokrata u imenice ili imena izravno je utje-cala na opci leksik jer su tako dobiveni leksemi mogli postáti tvor-benim osnovarna uglavnom pridjevskim i imeničkim tvorenicama, npr. Avnoj — avnojski; kúd — kudov, kudovski, kudouac; nop — nopovac, Ozna — oznaš, Skoj — skojevac, skojevski; Subnor — sub-norski, subnorovac; Tanjug — Tanjugov, tanjugovac, tanjugovski, tanjugovština; Udba — Udbin, udbaš, udbaški; Zavnoh — zavnoho-uac, zavnohovski. Vrlo rijetko i to u razgovornome jeziku i s negatívnom konotacijom od poimeničenih pokrata tvořeni su glagoli, npr. oznašiti, subnorovati. 2.2. Neposredno nakon drugoga svjetskog rata u hrvatskome jeziku čestima je postalo několiko pokrata tvorenih po soyjetskoruskim uzorima, npr. agitprop (srpski: Odelenje agitacije i propagande), divkom (divizijski komesar), Informbiro (Infor-macioni biro kominističkih i radničkih partija), politkom (politickí komesar), politodjel (politickí odjel), politruk (politickí rukovodi-lac), proletkult (proleterska kultura). Iz nekih od tih pokrata izvodeni su pridjevi i imenice, npr. agitprop — agitpropov, potom agitpropovac, agitpropovski; Informbiro — informbirovac, inform-birovski. (Od akronima IB izvedene su tvorenice ibeovac, ibeouski.) 140 _____________________Hrvatski jezik Iako je porába tih pokrata u aktivnome leksiku vremenski ograničena na četrdesete i početak pedesetih godina, ipak su se još u osamdesetim godinama, doduše pretežito u novinskome stilu, pojavljivale sličné pokrate, npr. gensek (generálni sekretár), glodur (glavni i odgovorni urednik), maspok (masovni pokret), Socsauez (Socijalistički savez). 2.3. Slično se dogadalo s pokratama nastalima u kasnijim godinama. Ilustrativan je za to primjer Ústava iz god. 1974. i na njemu utemeljena Zákona o udruženom radu na osnovi kojih je u politickom i gospodarskom sústavu osnován niz ustanova čiji su nepraktično dugi nazivi odmah skračeni, npr. OUR (organizacija udruženog rada), OOUR (osnovna organizacija udruženog rada), SOUR (složena organizacija udruženog rada), UOUR (ugovorna organizacija udruženog rada) ili SIZ (samoupravna interesna zajednica), OSIZ (osnovna samoupravna interesna zajednica), RSIZ (republička samoupravna interesna zajednica), USIZ (udružena samoupravna interesna zajednica). Od tih su pokrata potom izvodene pridjevske i imeničke tvorenice, npr. OUR — ourski, SIZ — sizov, sizovac, sizovka, si-zovski. Kod nekih od tih izvedenica, svojstvenih razgovornomu stilu, očit je ironičan odmak govornika, npr. kod leksema ourac ili kod leksema sizonja i sizdonja u poredbi s leksemom sizouac ('namještenik SlZa'). Buduči da su bile veoma češte u javnoj komu-nikaciji, narav je tih pokrata stručno promotrena s različitih mo-trišta: terminološkoga i praktičnoga (Samardžija: 1974), tvor-benoga i pravopisnoga (Tafra: 1976), s morfološkoga (Finka: 1980). 2.4. Dojam o učestalosti pokrata u hrvatskome jeziku nakon god. 1945. pojačava činjenica da su, pored spomenutih ustanova i organizacija političkog života i društvenog ustrojstva, nazivi bro-jnih važnih (prvo državnih, potom društvenih) poduzeča takoder pokrate npr. lna (industrija nafte), Nama (narodni magazín), Roma (robni magazín), Tef (ivornica elektroda i /erolegura), Vin-teks (ViVikovačka tekstüna industrija), Vuteks (V/ikovarska tek-stilna industrija). 3.0. U prvo vrijeme, od početka godine 1945, hrvatskomu je jeziku bila zajamčena ravnopravnost s ostalim trima jezicima nove federacije, što je izrijekom potvrdeno mnogim zakonskim odlu- M. Samardžija: Leksik 141 kama donesenima u početku nove vlasti (v. "Jezik": 1985, 48—55). Ubrzo su, medutim, u politici bila sve očitija unitaristička nasto-janja koja su na jezičnome polju těžila za tim da srpski jezik, pod imenom srpskohrvatskoga, postane središnjim jezikom švih tijela savezne (federacijske) úprave. Zbog toga su več na prijelazu iz četrdesetih u pedesete godine u leksiku hrvatskoga jezika sve pri-sutnije težnje za uklanjanjem, minoriziranjem ili prešučivanjem hrvatskih i srpskih leksičkih razlika. Te su težnje iznimno ojačale nakon novosadskoga sastanka hrvatskih i srpskih jezikoslovaca i književnika potkraj god. 1954. i na osnovi tada donesenih zak-ljučaka. Unitarno nastojanje za oblikovanjem srpskohrvatskoga kao "središnjega jugoslavenskoga jezika" u leksiku se pokúšalo postiči trima glavnim postupcima. 3.1. Prvi je od tih postupaka sinonimizacija hrvatskih i srpskih leksema, tj. njihova obradba kao da su jedinice istoga leksičkog sústava. Taj je postupak primijenjen u leksikografskome opisu natuknica u Rječniku hrvatskosrpskoga književnog jezika, odn. u ľeíHtihy cpůCKOxpffaiifCicoaa KtWHCeeHoe je3UKa odakle pre-nosimo sljedeči primjer: dúšik, -íka m. kem. azot, plin, gas bez boje, ukusa i mirisa (N). U toj je leksikografskoj jedinici hrvatski kemijski naživ dušik značenjski (a s obzirom na normatívnu narav Rječnika i pragmalingvistički) izjednačen sa svojom srpskom jednakovrijedni-com (azot) kao i leksem plin s leksemom gas, dok uza srpski leksem ukus ('osječaj kóji jelo izaziva u ustima') nije navedena njegova hrvatska jednakovrijednica okus. (Leksem ukus ima u hrvatskome posve drugo značenje!) Tako su postupkom sinonimizacije stváraní uvjeti za leksičku egalizaciju. 3.2. Leksička egalizacija kao sredstvo jezične politike omogučila je prodor srbizama u hrvatski leksik i njihovu afirmaciju u hrvatskoj jezičnoj praksi npr. bespristrasan (hrvatski: nepristran), moreplovac (pomorac), narauoučenije (pouka), odsustvo (dopust), podozriu (sumnjičav), podozrenje (sumnja), preturiti (preživjeti), prevaziči (převládati), pribrežni (priobalni), prismotra (nadzor), saobračaj (promet), sao-bračajnica (prometnica), saobraziti (prilagoditi), snishodljiu (ud- 142 Hrvatski jezik voran), (ne)trepeljivost, [(ne)snošljivost], usaglasiii (uskladiti), upražnjavati (prakticirati), šina (tračnica). Kako bi se omogučio prodor srpskim leksemima s fonemom [e] umjesto negdanjega [ě], izrazi (formativi) takvih leksema fono-Ioški su prilagodivani hrvatskomu, npr. srpski jekavska prilagodenica hrvatski bezbednost bezbjednost sigurnost bežanija bježanija bježanje bekstvo bjekstuo 1'ijpg celishodan cjelishodan svrhovit dejstuovati djejstvovati djelovati islednik isljednik istražitelj izveštač izvještač izvjestitelj lenjivac íjenjivac lijenčina poměřiti se pomjeriti se pomaknuti se snabdeti snabdjeti opskrbiti snabdeuač snabdjevač opskrbnik sujeveran sujeujeran praznovjeran ubediti ubijediti uvjeriti ubedenje ubjedenje uvjerenje 3.3. Treči postupak u težnji za oblikovanjem srpskohrvatškoga jezika mogli bismo nazvati postupkom biranja zajedničkog leksema. Taj se postupak sastojao u tome da se u jav-noj (službenoj) porabi přednost dávala leksemu zajedničkomu hrvatskomu i srpskomu jeziku. M. Samardžija: Leksik 143 Hrvatski leksemi tjedan sedmica Zajednički ("srpskohrvatski") leksemi kazalište I teatar I glumište sedmica teatar Srpski leksemi nedelja sedmica pozonšte teatar Činjenica je da je broj takvih zajedničkih leksema vrlo malen, úpravo neznatan, odlučujúce je utjecala na skromnost rezultata postignutih spomenutím postupkom. 4.0. Političkim zaokretom iz god. 1948. omogučene su znatne promjene u duhovnome životu. To možda najviše vrijedi za hrvatsku književnost u kojoj je, nakon krátka razdoblja prevlasti socijalističkoga realizma, več od početka pedesetih jasno nastojanje za uspostavom naprasno prekinutih veza sa západním književnostima, ponajprije s onima engleskoga jezika. Glavnu su ulogu u toj preorijentaciji ímali tada pretežito mladi književnici kóji se po "Krugovima", središnjem književnom časopisu svoga naraštaja, uobičajeno nazivaju krugovašima (Frangeš: 1987, 357—8). Uz književne vrlo su brzo uspostavljene i druge (umjet-ničke, znanstvene, gospodarske) veze sa Západom, gdje se úpravo u godinama iza drugoga svjetskoga rata engleski učvrstio kao prvi jezik. Tako je prvi put uspostavljen izravan dodir hrvatskoga jezičnog područja s engleskim jezikom, posebno s njegovom americkom inačicom. 4.1. Tada uspostavljen izravan kontakt hrvatskoga s engleskim, kóji je u nadolazečim godinama sustavno pojačavan, najjasniji trag ostavlja u hrvatskome leksiku: anglizmi (pretežito amerika-nizmi) postat ce i do danas ostati najbrojnijima medu novijim posudenicama u hrvatskome. Starijim, dijelom posredstvom nje-mačkoga, posúdením anglizmima uglavnom iz sportskog nazivlja (aut, bek, derbi, faul, half, klub, korner, meč, sport, sprint, start, tim...) izmedu ranih pedesetih i početka devedesetih přidruženi su mnogi novi. Novi anglizmi pritjecali su praktickí iz švih područja ljudske djelatnosti: iz politike (bojkot, izolacionizam, samit...), iz populárne glazbe i populárne kultuře (bend, bitlz, džuboks, džez, 144_______________________Hrvatski jezik evergrin, hit...), iz novinstva (desk, fleš, interuju, njuzmagazin, tabloid...), iz novčarstva (biznis, keš, kliring...), s televizije (feding, kamerman, šou...). Posebno brojnu skupinu čine nazivi različitih proizvoda: bikini, deterdžent, džip, fliper, hamburger, kombajn, kompjutor, kseroks, lasteks, lift, monokini, najlon, radar, sintisaj-zer, sprej, stereo, šampon, telefaks, videorekordér... Buduči da su posudivani u vrijeme sve snažnijeg utjecaja sredstava javnog priopčavanja, ti su se anglizmi, za razliku od starijih posudenica, širili iznimno brzo u sve funkcionálně stilove hrvatskoga standardnog jezika, kao i u organske idiome. 4.2. Ta je brzina, čini se, hrvatske jezikoslovce zatekla nespremnima jer je u stručnoj literaturi iz pedesetih i s početka šezdesetih očit nedostatak sustavnijega rada o brojnim tih godina posúdením anglizmima. U to se vrijeme, istina, pojavilo několiko važnih kračih članaka o nedoumicama u veži s nekim anglizmima (v. npr. Bujas: 1957), da bi od sredine šezdesetih R. Filipovič počeo objavljivati svoju trodijelnu raspravu "Principi lingvističkog posudivanja", poslije preradenú u poglavlje knjige (v. Filipovič: 1971, 112—142), o fonološkom, morfološkom i sémantickom aspektu jezičnog posudivanja pisanu úpravo na primjerima hrvatskih posudenica iz engleskoga. Napokon, od početka sedamdesetih neprekinuto traje zanimanje kroatista za anglizme u hrvatskome pa otada npr. nemá godišta "Jezika" bez članka o nekome anglizmu i njegovu statusu u hrvatskome leksiku, tako o marketingu i leasingu (Šimundič: 1974), o grapefruitu (Babič: 1976), o hovercraftu (Babič: 1978) i dr. 4.3. Premda od početka pedesetih u hrvatskome osjetno pretežu posudenice iz engleskoga, kako je več spomenuto (v. 1.4.), nije posve prestalo ni posudivanje iz drugih jezika (ruskoga, njemačkoga, francuskoga). Za razliku od rijetkih novoposudenih rusizama, kóji su večinom egzotizmi, posudenice iz drugih jezika, iako malobrojne u poredbi s anglizmima, ipak pripadajú različitim leksičkim slojevima jezika davalacá. Germanizmi, na primjer, pripadajú području društvenih odnosa (gastarbajter, halbštarke), populárne glazbe (šláger), nazivima industrijskih proizvoda (šta-ubzauger, vašmašinalluešmašina), graditeljskom nazivlju (robau). Taj ionako nevelik broj germanizama u visokome stilu hrvatskoga standardnoga jezika stvarno je još manji dijelom zahvaljujuči pra- M. Samardžija: Leksik____________________145 vodobnu djelovanju hrvatskih jezičnih purista (štaubzauger -* usi-savač, vašmašina -* stroj za pranje rublja//perilica), a dijelom i zbog toga što su ih potisnuli anglizmi (šláger -» hit, halbštarke ■* huli-gan). 4.4. U leksikološkoj i leksikografskoj literaturi vec od kraja pedesetih godina pojavljuju se djela u kojima su (p)opisane posudenice u hrvatskome. Uz veci broj članaka i rasprava te několiko opčih rječnika "stranih riječi" (v. npr. Klaič: 1951) tu su studije iz teorije jezičnoga posudivanja i prilagodbe posudenica (Nyomárkay: 1984. i Filipovič: 1986). Podrobno su opisane posudenice iz večine jezika iz kojih je hrvatski dosadá najviše posudivao: germanizmi (Striedter-Temps: 1958. i Schneeweiss: 1960), turcizmi (Škaljič: 1966), hungarizmi (Hadrovics: 1985) i anglizmi (Filipovič: 1990). Objavljene su i dvije iscrpne studije o njemačkim (Rammelmeyer: 1975) i madarskim prevedenicama u hrvatskome (Nyomárkay: 1989). 5.0. U promatranome razdoblju leksik hrvatskoga (standardnog) jezika povečan je za stanovit broj neologizama. U leksik-ologiji danas nemá suglasja oko opsega toga naziva. Jednima lek-sikolozima neologizam je istoznačnica novotvorenici (novu izrazu tvorenú postoječim tvorbenim sredstvima), drugi neologizmima pribrajaju promjene u značenju leksema, napose značenjske posudenice, a treči i prevedenice. 5.1. Prihvatimo li da su neologizmi samo "leksemi čije je vrijeme postanka poznato i koje je úpravo u to vrijeme prihvatila večina govornika odredene jezične zajednice, ali ih je šmátrala novima" (Schippan: 1992, 244), unatoč svojoj nepotpunoj pro-učenosti toga dijela hrvatskoga leksika i manjkavosti dosadanjih leksikografskih (p)opisa, za stanovit broj leksema moci éemo s prilično pouzdanosti reči da su se u hrvatskome jeziku pojavili nakon god. 1945. Pritom éemo zanemariti jesu li ti leksemi tvor-beno motivirani posudenicom ili nrvatskim leksemom. Tako bismo več nabrojanim leksemima tvorenima od pokrata mogli pribrojiti bar sljedeče: aferaš, agitpropouac, kritizrer, kritizerstuo, nadzuučan, na-javljivač, nesurstanost, petokolonaš, pojasniti, pothodnik, prome-touati, prvoborac, reizbor, samoupravljač, samoupravljati, 146 Hrvatski jezik samovezačica, suživot, sverniroplou, suemiroplovac, vjeírovka, za-mrzivač. Proučavanje neologizama u drugih jezicima (u njemačkome, engleskome, francuskome, ruskome) pokazala su da se leksik tih jezika izmedu god. 1945. i 1990. povečao za několiko tisuča novih leksema. (U taj su broj, istina, uk'jučeni i mnogi stručni nazivi.) U hrvatskome ta bi bilanca mogla biti znatno skromnijom jer tadanje vlasti otpočetka nisu bile sklone novotvorenicama u uvjerenju da tako učinkovito sprječavaju udaljavanje leksika hrvatskog od lek-sika srpskog jezika. To je ondá za posljedicu imalo povečan broj posudenica, navlastito za znanstvene, industrijske i módne novine. 5.2. Uzualizaciji nekih novotvorenica u hrvatskome štandardnom jeziku nedvojbeno su pripomogli razgovorni jezik i žar-goni u kojima je, zbog njihove usmene i neslužbene naravi, politička kontrola bila vrlo slabá. Tako je afirmaciji leksema mlažnjak sigurno pripomogao njsgov žargonski "blizanac" mlaz-njak kao i činjenica da je tvorbeni nastavak -jak vrlo plodan u žargonskoj tvorbi (društvenjak, grupnjak, gumenjak, lažnjak). 5.3. Nevelikú i osebujnu skupinu neologizama čine pomod-nice, tj. leksemi kóji označujú neku u neko vrijeme modernu po-javu: balerinke, bitlsica, dolčevita, japanke, kokotica, minica, špičoke, tarzanica, tenisice Ako je ono što znače ostalo u trajnoj upotrebí, pomodnice postaju apelativima (npr. traperice, vespa), u protivnome postaju posebnom skupinom historizam. Političkim pomodnicama mogli bismo nazvati lekseme kóji su u nekome, kračem ili dužem, razdoblju imali vážnu ulogu u nekoj od brojnih političkih kampanja, da bi potom, netom je kam-panja minula, gotovo posve iščezli iz aktivnog leksika. Takvi su leksemi na primjer kolektivizacija, reeksporter, tehnomenadžer. 5.4. U promatranome razdoblju, iz unutarjezičnih i(li) iz-vanjezičnih razloga, došlo je do promjena u opsegu znacenja mnogih leksema. M. Samardžija: Leksik 147 aparát, baza, element, gusjenica, gusjeničar, golub, jastreb, limunada, linija, mjera, mehanizam, organ, petlja, prozvati, računalo, reakcija, skretanje, stav, zebra, zečica. Do toga proširenja znacenja u nabrojenih i drugih ne-spomenutih leksema došlo je dijelom semantičkim posudivanjem (npr. kod leksemä aparát, baza, element, golub, jastreb...), a dijelom nakon potrage za vlastitim (leksičko)semantičkim rješenjem, kao kod leksemä gusjenica, gusjeničar, limunada, petlja, računalo, skretanje. Kod nekih je leksema novo značenje potpuno potisnulo starije i nametnulo se kao prvo, npr. kod leksema gusjeničar značenje 'vozilo koje ima gusjenice' prema značenju 'kukac kóji se hráni gusjenicama' ili kod leksema računalo značenje 'kompjutor' prema značenju 'sprava koja slúži kao pomoč u računanju'. Posve osebujnu i visoko ideologiziranu promjenu znacenja doživjeli su parovi leksema drug/drugarica i gospodin/gospoda. Dok je prvi par postao obvezatan pri oslovljavanju u svekolikoj službenoj pisanoj i govornoj komunikaciji, drugi je par, osim u oslovljavanju uglednih gostiju sa Zapadá, u službenoj komunikaciji rabljen ili s neskrivenom ironijom ili kao ideološki i politickí diskvalifikativ. 5.5. Posebna su značajka hrvatskoga leksika izmedu god. 1945. i 1990. češte višečlane poluterminologizirane ustaljene veze leksema poput sljedečih: crni fondoví, demokratski centralizam, dogovorna ekonomija, drušlvena samozaštita, društveno vlasništvo, klasni ne-prijatelj, miroljubiva koegzistencija, osnovna organizacija udruže-nog rada, opčenarodna obrana, planska privreda, privredna reforma, radnicko samoupravljanje, samoupravna interesna zajed-nica, sarnoupravni sporazum, unutrašnje rezerve, unutrašnji nepri-jatelj, zdravé snage. Neki su od ovih (polu)naziva, zbog svoje neekonomičnosti, ubrzo skračeni (v. 2.2.), a neki su pogodovali afirmaciji drugih, ekonomičnijih rješenja. Tako je npr. u standardnome jeziku kolokvijalizam vikendica posve potisnuo službeni naživ kuéa za odmor, dok je nepraktičan službeni naživ radnik na privremenome radu u inozemstvu pogodovao zadržavanju germanizma gastarbaj-ter (uz kolokvijalno gastič). Pokadšto su takve višečlane veze 148 Hrvatskijezik nametané usprkos p^stojanju ekonomičnijih (boljih) i več pri-hvačenih rješenja, npr. osobni dohodak umjesto plača, privredna organizacija umjesto poduzeée, obustaua rada umjesto štrajk, društveno-politički radnik umjesto političar. 5.6. Dok bi se za primjere osobni dohodak i privredna organizacija moglo reci da su motivirani željom za prekidom s prošlim (kapitalističkim) u svému pa i u nazivlju, kod primjerá obustava rada i društveno-politički radnik utemeljno se môže reči da je posrijedi jezična mistifikacija koja je po definiciji "svaki onaj postupak u govoru kóji dovodi do namjernog ometanja komu-nikacije na semantičkoj razini, dakle na pianu sadržaja, s ciljem da se jedan dio potencijalnih sugovornika djelomično isključi iz komu-nikacijskog procesa" (Skiljan: 1978, 137—8). Takvi su i sljedeči primjeri: (trenutne) ekonomske (po)teškoče umjesto ekonomska kriza i korekcija/korigiranje cijena umjesto poskupljenje. Posebno važno sredstvo oblikovanja mistifícirana jezika u području leksika predstavlja učestalo ponavljanje nekog leksema s ciljem da se značenjski iscrpni ("pohaba"). Tako su nastale značenjski "isprane riječi" (Pavičič: s.a., 12) kojima vecina govor-nika hrvatskoga nije znala pravoga značenja, npr. bití na liniji, skrenuti s Hnije. 6.0. Bitna promjena političkih prilika u Republici Hrvatskoj omogučila je od prolječa god. 1990. promjenu službenoga statusa hrvatskoga standardnog jezika. Taj je novi status jezgrovito sažet u prvome stávku 12. članka Ustáva Republike Hrvatske: "U Republici Hrvatskoj u službenoj je uporabi hrvatski jezik i latinično pismo." U novim je prilikama omogučen otvoren razgovor o svim pi-tanjima u veži s hrvatskim jezikom, medu kojima važno mjesto imaju ona što se tiču hrvatskoga leksika. Unatoč činjenici što su se za riječ o stručním pitanjima javili mnogi nestručnjaci, kóji su s malo argumenata i podosta pretjerivanja umnogome otežali rad jezikoslovcima, što se leksika tiče, kroatisti su svoju pozornost posvětili trima pitanjima. 6.1. Prvo je od njih pitanje mjesta brojnih posudenica u lek-siku hrvatskoga standardnog jezika, o čemu je, uz niz stručnih radova, objavljen i poseban rječnik (Šimundič: 1994). Buduči da su M. Samardžija: Leksik 149 anglizmi zadnjih desetlječa najbrojnija skupina posudenica, najviše se pozornosti posvěcuje úpravo njima. Dvije su osnovne vrste bavljenja anglizmima: njihovo popisivanje s opisom njihove pri-lagodbe (njihovih prilagodbi) u hrvatskome (v. Rječnik novih riječi, 1996) te puristicko traganje za odgovarajučim zamjenama za an-glizme. 6.2. Srbizmi u hrvatskome jeziku drugo su važno pitanje. To je pitanje u prvoj polovici devedesetih bilo snažno prisutno u raspravama o hrvatskoj leksičkoj normi. U medudobi, nakon několiko razlikovnih rječnika hrvatskoga i srpskog jezika (naj-opsežniji je Brodnjak: 1991) i několiko teoretskih radova (v. npr. Samardžija: 1993-4, 127-129; Peti: 1994; Kačič: 1995) riješena je glavnina toga važnog problema hrvatske standardologije. 6.3. Zbog nepovoljnih vanjskih (izvanjezičnih) razloga, još od vukovskog zaokreta potkraj XIX. stolječa iznimno velik broj leksema postao dijelom pasivnoga leksika. Zbog toga je od god. 1990. u hrvatskoj jezičnoj praksi zamjetna sklonost prema takvim lek-semima. Treči je važan zadatak kroa*ista u tome razdoblju bio objasniti da svi leksemi nisu u pasivní leksik prešli djelovanjem izvanjezičnih razloga nego da je zastarijevanje leksema prirodan u-nutarjezični proces. Stoga porába takvih leksema u suvremenoj komunikaciji samo iznimno može doprinijeti njihovu oživljenju. Tako su oživljeni leksemi dužnosnik, glazba, gospodarstvo, ozračje, promidžba, prosvjed, skladatel], sústav, uljudba, veleposlanstvo, dok su u pasivnome leksiku, s jakom stilskom obilježenosti, ostali leksemi čije oživljavanje nije uspjelo, npr. bezdvlačan, dugočasan, putničar. 6.4. Razlozi navedeni u 6.2., v:tnjske (sociopolitičke) prilike, pojačana nastojanja oko utvrdivanja leksičke norme hrvatskoga standardnog jezika i napose oblikovanja hrvatskog nazivlja za po-jedine novije struke (npr. informatiku) pogodovali su postanku stanovitá broja novotvorenica (jugonostalgičar, komunjara, pre-dočnik, suosnik, tečajnica, tipkovnica, srbočetnik, velezgoditnjak...) Samo u jednome nevelikom rječniku ima ih desetak (časnikovac, dopusnica, nábojník, osobnica, samoslužnica, stažbenica, vlakov-nica, zemljišnica; v. Samija: 1992). S obzirom na normalizaciju društvenih prilika oko hrvatskoga jezika od god. 1990. može se očekivati da če tu trenutno nešto pojačanu leksičku ponudu hrvat- 150 Hrvatski jezik ska jezična zajednica svojim (ne)prihvačanjem njenih plodová pos-tupno svésti na právu (tj. potrebnú) mjeru. 6.5. Leksikologija je u Hrvatskoj postala sveučilišnom disci-plinom na prijelazu iz sedamdesetih u osamdesete godine, dok je u nastavni program hrvatskoga jezika u srednjim školama sustavno uključena tek od početka devedesetih. Iz tih su potreba izrasli prvi hrvatski leksikološki udžbenici, sveučilišni (Melvinger: 1989) i srednjoškolski (Samardžija: 1995). Od god. 1990. zamjetni su pomaci u hrvatskoj jednojezičnoj leksikograíiji. Uz jedan objavljeni jednojezičnik (Anié: '1991, 31998) izraduju se ili se pripremaju i drugi, što če nesumnjivo olakšati i unaprijediti proučavanje hrvatskoga leksika. Zaključak Ovako sažetim príkazom, u nedostatku temeljih predradnja, nije moguče přikázati sve mijene što su se zbile u leksiku hrvatskoga standardnoga jezika u polustoljetnome razdoblju, izmedu god. 1945. i 1995. Stoga su odabrane i prikázané samo glavne promjene koje ée čitatelju, podjednako stranomu i hrvatskomu omoguéiti stjecanje relativná cjelovile predodžbe o tim mijenama u rečenome razdoblju, dok bi potpun prikaz švih tih promjena (i nji-hovih uzroka), uz brojne predradnje, zahtijevao neusporedivo vise napora, vremena i prostora. Literatura Anié V., 1991: Rječnik hrvatskoga jezika, Zagreb. Treče, prošireno izdanje: Zagreb, 1998. Babic S-, 1956: Tudicama se udaljujemo od svoga národa, Jezik V, 92—95. Babic S., 1976: Grape-fruit, Jezik XIII, 120-122. Babic S., 1978: Hoverkraft - nepotrebná tudica, Jezik XXV, 158-159. Bragina A. A., 1973: Neologizmy v russkomjazyke, Moskva. Bragina A. A., 1978: Russkoe slovo vjazykah mira, Moskva. Brodnjak V., 1991: Razlikovni rječnik srpskog i hrvatskog jezika, Zagreb. Brozovié D., 1970: Standardní jezik. Teorija — usporedbe — genéza — povijest — suvremena zbilja, Zagreb. M. Samardžija: Leksik 151 Brozovié—Rončevič D., Gluhak A., Muhrié—Dimanovski V — Sočanac L. í B.: Mi-nervin rječnik novih riječi, Rječnik novih riječi, 1996. Zagreb. Bujas Ž., 1957: Deterdžent Hi detergent, Jezik VI, 58-59. Filipovié R., 1971: Kontakti jezika u teoriji i praksi. Prinosi metodici nastave živih stranili jezika, Zagreb. Filipovié R., 1986: Teorija jezika u kontaktu. Úvod u lingvistiku jezičnih dndira, Zagreb. Filipovié R., 1990: Anglicizmi u hrvalskom ili srpskom jeziku: porijeklo — razvoj — značenje, Zagreb. Finka B., 1980: Kojegje roda OUR?, Jezik XXVIII, 24. Frangeš I., 1987: Povijest hrvatske književnosti, Zagreb—Ljubljana. Franolič B., 1976: Les mots ďemprunl Francais en Croatie, NEL: Paris. Hadrovics L., 1985: Ungarische Elemente im Serbokroatischen, Akadémiai Kiadó: Budimpešta. Hartig M., 1981: Sprache und sozialer Wandel, W. Kohlhammer: Stuttgart. Hyrkkänen J., 1973: Der lexikalische Einßuss des Italienischen auf das Kroatische des 16. Jahrhunderts. Die italienische Lehnwörter im Sprachgebrauch der dalmatinischen Kroaten im Licht der kroatischen Rennaissance—Literatur, Helsinki. Hyrkkänen J., 1985: Avnojski duh u jezičnojpolitici, Jezik XXXIII, 48—55. Jonke Lj., 1953: O upotrebí tudih riječi, Jezik, II (1953-54), 1-4. Jonke Lj., 1971: Hrvatski književnijezik 19. i 20. stoljeéa, Zagreb Kaéié M., 1995: Hrvatski i srpski. Zablude i krivotvorine, Zagreb Klaié B., 1951: Rječnik stranih riječi, izraza i kratica, Zagreb. (Takoder i druga, dijelom znatno dopunjena izdanja.) Maretié T., 1982: Ruské i Češke riječi u knjiievnom hrvalskom jeziku, Rad JAZU, CVIII, 68-98. Zagreb. Martinet A., 1982: Osnova opče lingvistike, Preveo A. Kovačec. Zagreb. Melvinger J., 1989: Leksikologija (skripta), Osijek. Nyomárkay L, 1984: Strane riječi u hrvatskosrpskom (srpskohrvalskom) jeziku. Problemi morfološke i sintaktičke adaplacije, Budimpešta. Nyomárkay L, 1989: Ungarische Vorbilder der kroatischen Spracherneuerung, Budimpešta. Pavičié J., s.a.: Novogovor. Sociolingvistički ogledi iz svakodnevnog života jezika, Zagreb. Peti M., 1994: Nerazlikovnost razlika. Načelna razmalranja uz Razlikovni rječnik srpskog i hrvatskog jezika Vladimíra Brodnjaka, Rasprave Zavoda za hrvatski jezik, XX, 245-272. Zagreb Prpié T., 1938: Rusizmi ujednoj knjizi, Hrvatski jezik, I, 126-128. Rammelmeyer M., 1975: Die deutsche Lehnübersetzungen im Serbokroatischen. Beiträge zur lexikológie und Wortbildung, Wiesbaden. Iö2________________________Hrvatskijezik Samardžija M., 1974: O nazivima interesnih zajednica, Jezik XXI, 127—128. Samardžija M., 1990: O egzotizmima u hruatskom književnom ježíku, Jezik, XXXVII, 77-81. Samardžija M., 1993: Hrvatskijezik u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Zagreb. Samardžija M., 1993-4: Pregršt nouosti iz jezične kroatistike, Radovi Zavoda za slavensku filologiju, 28-29, 127-129. Zagreb. Samardžija M., 1993a: Jezični purizam u NDH. Savjeti Hrvatskoga državnog ureda za jezik, Zagreb, Samardžija M., 1995: Leksikologija hrvatskoga ježíka, Zagreb. Schippan Th., 1992: Lexikologie der deutschen Gegenwartssprache, Tübigen. Schneeweis E., 1960: Die deutschen Lehnwörter im Serbokroatischen, Berlin. Striedter—Temps H., 1958: Deutsche Lehnwörter im Serbokroatischen, Wiesbaden. Šamija I. B., 1992: Razlikovnica hrvatskoga ili srpskogjezika, Zagreb. Šimundié M., 1974: Marketing i leasing, Jezik XXI, 122-124. Šimundič M., 1994: Rječnik suvišnih tudica u hrvatskomjeziku, Zagreb. Skaljič A., 1966: Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku, Sarajevo. Škiljan D., 1978: Govor reálnosti i reálnost ježíka, Zagreb. Tafra B., 1976: Promjenljive krátíce, Jezik XXIII.