Sročnost po rodu
1231.  U sročnosti po rodu kolebaju se ponajprije imenice tipa kolega, pristaša, sluga, vojvoda, pismonoša i si., koje gramatickí pripadajú imenicama žen-skoga roda (imaju u nominativu jednine nastavak -a kao što ga imaju imenice ženskoga roda tipa íen-d), a leksički imenicama muškoga roda (označujú osobe muškoga spola). Takve imenice imaju različitu sročnost u jednini i u množini. U jcdnini su sročnc s predikátom muškoga roda. npr. Kolega se nije javio (ne dolazi u obzir * Kolega se nija javila), a u množini se primarno slažu s predikátom ženskoga roda, npr. Kolege se nisujavile, a tek sekundamo s predikátom muškoga roda, npr. Kolege se nisu javili.
1232.  Nešto se drukčije u poziciji subjekta ponašaju imenice koje su takoder po obliku ženskoga roda, ali su leksički i muškoga i ženskoga roda (tj. označujú osobe i muškoga i ženskoga spola), npr. varalica, tvrdica, budala, kukavica, skitnica i si. One su u jednini sročne s predikátom bilo muškoga bilo ženskoga roda (što može ovisiti i o tome označujú li se tim imenicama osobe muškoga ili osobe ženskoga spola), npr. Varalica je opět došao/Varalica je opět došla, Traži te onaj budala/Traži te ona budala. U množini su takve imenice sročne s predikatima u ženskome rodu, npr. Varalice su opět došle, Traže te one budale. Posve su rijetko takve imenice sročne s predikátom u muškome rodu, npr. Varalice su opět došli, Traže te oni budale. Takva je porába tih imenica stilski obilježena kao rijetka i neobična.
1233.  Sličnih kolebanja u sročnosti po rodu ima i ondá kad se u službi subjekta nadu imenice srednjega roda sa sufiksom -l(o) tipa piskaralo, njuškalo, trč-karalo, zanovijetalo. brundalo i si., koje označujú u prvome redu osobe muškoga spola. I one s predikátom mogu biti sročne ili po smislu, a to znáči da predikát može biti muškoga roda (npr. Piskaralo se opět javio), ili po gra-matičkim svojstvima, a to znáči da je predikát srednjega roda (npr. Piskaralo se opět javilo). U množini je predikát u pravilu samo srednjega roda, npr. Piskarala su se opět javila.
Sročnost po broju
1234.  Sličním su razlozima uvjetovana i kolebanja u sročnosti po broju. Ona naj-više dolaze do izražaja ondá kad su u službi subjekta zbirne imenice, npr. brača, paščad, lišče i si., i to zato što zbirne imenice nemajú zapravo ni obi-lježja jednine ni obilježja množine, nego su rezultát svojevrsne neutralizaci-je opreke po broju ili, drukčije řečeno, one su po obliku u jednini, a po zna-čenju u množini, i to u posebnu tipu množine, koja nije pojedinačna, brojiva, nego nebrojiva, zbirna, kolektívna. Zbima množina dakle pretpostavlja vise predmeta, ali se oni predočuju (konceptualiziraju) kao jedan skup, kao jedna ejelina. Razlika izmedu brojive i zbirne množine najvidljivija je kod onih imenica koje imaju i brojivu i zbirnu množinu, npr. listovi (brojiva, pojedinačna množina) prema lišče (zbirna, nebrojiva množina). Zato se i
sročnost subjekta i predikata s obzirom na broj kod takvih ímenica ureduje posebnim pravilima.
1235.  Zbirne imenice djeca, brača. gospoda i vlastela, koje se sklanjaju kao ime-nice ženskoga roda u jednini (djeca. djece. djeci... - kao žena, žene. zeni...), slažu se s predikátom kao da je riječ o imenicama srednjega roda u množini, npr. Djeca su nemirna, Gospoda su umišljena (imenica djeca sročna je dakle s predikátom kao što bi bila sročna imenica sela - usp. Sela su neminui).
Slično se ponášajú i brojevne imenice tipa dvojka, obojica, trojica, šestori-ca i si., npr. Obojica su se javila, s tim da kod njih dolazi u obzir i sročnost s predikátom muškoga roda u množini, npr. Obojica su se javili. No takva je uporaba svojstvena razgovornomu stilu.
Nije bitno drukčijc ni onda kad se u službi subjekta nadu vezani spojevi riječi sastavljeni od promjenjivih glavnih brojeva i imenica muškoga ili srednjega roda tipa dva prijatelja, oba grada, tri čovjeka ili četiri sela. I oni se naime prema predikátu ponášajú kao da su imenice srednjega roda u množini, npr. Dva prijatelja n ist t mogla dalje. Četiri su sela spal/c na.
Kad iza brojeva dolaze imenice muškoga roda, dolazi u obzir i sročnost s predikátom u množini muškoga roda, npr. Dva prijatelja nisu mogli dalje. ali je takva porába rijetka i obilježena (činjenica je razgovornoga stila), što se vidi i po tome da je posve neobično *Tri čovjeka se nisu odazvali. (Tu oblik čovjeka. kóji je obilježcn kao jedninski, a ne množinski - jer je množina Ijudi - dodatno onemogučuje množinsku sročnost.)
1236.  Zbirne imenice tipa lišce, cviječe. granje. trnje. perje i si., koje su po obliku imenice srednjega roda u jednini, sročne su s predikátom kóji je takoder srednjega roda u jednini. npr. Lišče je opalo. Perje je svuda letjelo.
1237.  Zbirne imenice tipa paščad. guščad. telad, unučad. čeljad i si. imaju i gramatickú sročnost, pa se onda ponášajú kao imenice ženskoga roda u jednini, npr. Došla im je unučad. i sémantickú sročnost. pa sc onda ponášajú kao imenice srednjega roda u množini, npr. Došla su im unučad.
1238.  Brojevne imenice tipa dvoje, oboje, troje i brojevne imenice tipa petero. sedmero. d\anaestero i si. u službi subjekta sročne su s predikátom srednjega roda u jednini, npr. Dvoje je nekud odlutalo, Petero je nestalo.
Sročnost višečlanoga subjekta s predikátom
1239.  Složené rečenice ili niz rečenica s različitim subjektima cesto se ostvaruje i kao jedna rečenica s više subjekata, npr. Marko i Ivan dolaze sutra. U tak-vim slučajevima vrijede posebna pravila o sročnosti subjekata s predikátom, jer subjekti mogu biti različita roda i broja, pa se javljaju kolebanja. Tili pravila ima šest. Prvá četiri odnose sc na subjekte u jednini. a ostala dva na subjekte u množini:
čnica uredujc
ijaju kao ime-kna, žene, že-rednjcga roda (meniča djeca a - usp. Sela
mica, šestori-
bzir i sročnost li. No takva je
i spojcvi riječi a i li srednjega I oni se naime .množini. npr.
ir i sročnost s nogli tlalje. ali ? stila), što se váli. (Tu oblik er je množina
je su po obliku ioji je takoder stjelo.
si. imaju i gra-l roda u jedni-i ponášajú kao
B&peiero, sedmám srednjega
se ostvaruje i e šutr a. U tak-is predikátom, kolebanja. Tih a ostala dva na
1.  Subjekti muškoga roda slažu se s predikátom istoga roda u množini, npr. Susjed i njegov sin otputovali sujutros ráno.
2.  Subjekti ženskoga roda slažu se s predikátom istoga roda u množini. npr. Ana i njezina prijateljica otišle su na ples.
3.  Subjekti srednjega roda slažu se (i to isključivo!) s predikátom muškoga roda u množini, npr. Simce i IjetojoS nisu stigli (ne dolazi u obzir *Sunce i Ijetojoš nisu stigla).
4.  Subjekti različita roda slažu se s predikátom muškoga roda u množini, npr. Susjed i Ana otišli su ranije. Majka i dijete dobro su se osjeéali. \la-garac i magare mimo su pásli.
5.  Subjekti istoga roda u množini slažu se s predikatima istoga roda u množini, npr. Sastali su se susjedi i prijatelji. Ondje su hile májke i kčeri. Opustjela su sela i pol ja.
6.  Uz subjekte različita roda u množini predikát može biti:
a.  onoga roda kojega je bliži (ili najbliži. ako ih je vise od dva) subjekt, npr. Presušile su rijeke, jezera i izvori; Presušili su izvori, jezera i rijeke; Presušila su jezera, izvori i rijeke; Srušeni su gradovi i sela; Srušena su sela i gradovi; Zaboravljena su brda i doline; Zaboravljene su doline i brda ili, rjede:
b.  u množini muškoga roda. npr. Presušili su rijeke, jezera i izvori; Presušili su jezera, rijeke i izvori; Srušeni su sela i gradovi; Zaboravljeni su brda i doline; Zaboravljeni su doline i brda.
Objekt (dopuna)
1240.  I naziv „objekt" potječe iz latinskoga jezika (od riječi obiectwn koja znáči 'ono stoje pred čime". "stoje izloženo', 'stoje stavljeno nasuprot postavlje-nomu, nasuprot čemu drugomu'). U hrvatskome se jezikoslovlju umjesto toga naziva katkada upotrebljavao naziv „predmet". Riječ je o članu rečenič-noga ustrojstva kóji „stoji nasuprot subjektu" i označuje u tome ustrojstvu tzv. drugi predmet. Pritom se pod prvim predmetom podrazumijeva subjekt kao predmet o kojem je u rečenici riječ, a pod objektom predmet kóji biva zahvaéen glagolskom radnjom, predmet u veži s kojim se ta radnja vrši.
1241.  Naziv „dopuna" ima nešto šire značenje. Pod njim se naime možc podra-zumijevati i predmet kóji ne mora biti član rečeničnoga ustrojstva. Tako u rečenici Prodavši kuču, susjed je přeselio u stan oblik kuéu dopuna je gla-golskomu prilogu prošlom (prodavši), kóji ncma službu predikata.
Isto tako dopunom se smatra i zavisna sastavnica (tagmem) dopunskih spo-jeva riječi kóji su rezultát upravljanja (v. par. 1128).
Osim toga dopunom se mogu šmátrati i neki elementi rečeničnoga ustrojstva kóji ne označujú predmet uključen u radnju, nego označujú okolnosti u