Funkcionální stilovi hrvatskoga standardnog ježíka 1526, Ova so gramatika (prvcnstveno) ba%i opisom lingvistickí h (isključivo jezičnih), a ne (prvcnstveno) opisom sociolingvističkih (i jezičnih i izvanje-zičnih) zákonitosti hrvatskoga ježíka. Ona se. drugim rijcčima, (prvcnstveno) havi opisom hrvaNkoga ježíka kao sústava, a ne (prvcnstveno) opisom hrvatskoga j ľ/í ka kao štandarda (kao standardnuga je/ika). a kako sustav funkcíonira iskfjučivo kao pravilnost. u njemu nema neprav itnosti. Zato ni U ovoj gramatici nema govora o nepravilnosti ni ma o čemu što se protivi pravilnosti, u njoj nema dopustivoga i nedopustivoga, prihvatljivijcga i nc-prihvatljivijcga, boljcga i lošijega. Za nju je npr. pravitan i oblik genitiva množině kôHjeväkä, i oblik genitiva množině kôfjeväkä, i oblik genitiva množine kôlíjivkas i oblik genitiva množine kôíijčvkf. Ona ni jednomu od n jih ne daje přednost. Ona s* m bavl (prvenstveno) uporahom je/ičnih činjeniea; ona jeziřne činjenicc daje na iiporahn l tu uporabu onda preu/ima stan-dardni jezik uključujuči je u svoje funkci jc. 527. Standardni je naime jezik polifunkcionalan. On funkeioníra na onoliko načíná koliko je dnistvu (koje se njime služi) potrebno. Na jedan naime náčin funkcionira u /nanosli, na drugi u adminíslraciji, na treéi u novinárstvu i pu-blicistici. na čet vrt i u umjemičkoj kaji/Lenosti i na puti u s\akodnevnome razgovoru. Te njegove funkeijc nazí varno funkcionálním stilnvima, pa go-vorimo o znanstvenome funkcionalnom stilu, o udniinistrativno-poslov-nunu- funkcí ona Inom stilu. o novinaroko-puMictstickuniť funkcional-nuai stilu, o knjí/onoum jcíniikomi funkcionalnom stilu i o razgovor-nome ťunkei ona Inom stilu 528. Svaki od tíh ľunkcionalnih stilova ima svoja pravila. To znáči da pravila jed-noga ľunkeionalnog slila nrsu pu\ila dmgoga ľunkeionalnog slila i ohrnuto. Ondjc pak gdje postoje pravila (riječ je, ponavljamo, o sociolingvističkím pravilima) postoji i moguénost „sukoba" s njima. Taj je „sukob" najčešce rezultát nedovoljne upucenosii u la pravila, njihova ili nikakva ili ncdovoljna poznavanja. Posebno se to odnosi na nepoznavanje ľunkcionalnih stilova. na razí i ke medu njima i na njihovu u po rabu. Vrlo se cesto ono što pnpada jednomu funkcionalnom slitu rabi u drugome funkcionalnom stilu, te se tako čine pogreske. To je razlog zasto mi pri objasnjavanju jezičnih Činjeniea jedne upuéujemo u jedan, a druge u drugi funkcionální slil. To je onda i razlog zašlo dajemo (krátke) upute o tome sto su (o funkcionální stilovi hrvatskoga standardnog jezika. Znanstveni stil 1529. Dok je književnoumjetnički funkcionální stil po SVOJOJ individualnoj neogra-ničenosti izrazilo subjcklivan, doilc jc /nansiveni funkcionální stil u s voj oj individualnoj ograničenosli izra/ilo ohjckiivan. Ka/log je lomu laj Sto u znanosti vladaju zakoni logičkoga ústroja misii, kojí omogučavaju da sc i njezin sadržaj i njezin izraz organiziraju strogo logickí. U skladu jc s lom logickom organizacijom izraza i sadržaja načelo objektivnosti (znanost je oslobodená subjektívnosti pobuda posiljatelja i primatelja poruke) te načelo apstrakinosti (znanost jc oslobodená nebitnih obiIježja sadržaja poruke). To se načelo apstraktnosti ujeziku ostvarujc apstraktnim predstavnicima jezié-nih kaiegoriju. Takav je predstavnikt primjerice, trece lice jednine (prezen-la, perfekta ili futuru! koje ne upuéujc na osohu. Usp.: .,U flanku se govori o>>," ,JJ Článku se govorilo o...** ili ,%U článku če se govoriti o,..", Takvo ie (neosobno) i prvo liee mnorine prezenia (perfekta ili futura) u uporabi u kojoj je i spomenuto treče lice jednine pre/cnla (perfekta ili futura). Kad se kaže „U článku govorimo o...*'., onda to zuači isto 5lo i „U článku govorim o..ili ,+U článku se govori a..*\ 1530. U /tůni st veno me misljenju kalegorija vremena nije bilna (ona se zamjenjuje katogorijom prostora), pa je svěj cd n o koj i m Oe se glagolskim ob li kom (kojím se izražava vrijeme) ízraziti. Stoga če se izražavan dagolskim oblikom kuji je prema izražavanju vremena naj neutra! n ij i, tj. glagolskim oblikom kojí je u tome pogledu najapstraktniji. To je prezent, i to prezent nesvršenih glagola. (Kateyonju jc nes\Kenosii naime Lipsiiaktnijn od kaiegorije s vršeno si i. i Takav prezem, dakako. nečc značili samo sadasnjost nego i sadasnjost i pm-Slost i budúcnosti daklc ce biti svevremen, pa onda i bezvremen. 1531. U skladuje s apstraktrioScu takva prezenia (pa onda i bilo koj ega glagolskog oblika u uiozi u kojoj je takav prezent) njegova nekontekstualnost, tj. njegova rieuvjetovanost kontek-aom. 1532. U znanstvenome stilu (kao stilu objektivně komunikaeije) nemá glagolskih oblika kojima se izražava subjektivan stav. Tak o u njemu nema ni kondicionál a ni imperativa kojima se izražava takav stav. Ako i h u znanstvenome stilu ima. onda oni nisu u sluřbi posiljaielja i primatelja poruke, nego u služ-bi poruke. 1 rečenica je u znanstvenome stilu organi/irana po načeki znan-ftvenoga mišljenja. I oiiji jc naimc dektuilckslualizirana, tj. apslraktna. To znáči da je sama sebi dovoljna. Zato je i gramatickí i obavijesno potpuna. Gramatickí potpuna znáči da ima potpuno gramaticko ustrojstvo: i subJL-ki. i predikát, i objekt, i príložnú oznaku. Usp.: Ivan jsubjekt)piše (predikát) 0 fom-niu (objekt) u/mw/wií/ ru.spmvi (priloŕna oznaka). Obavijesno polpuno znáči da ima poipuno obavijesno ustrojstvo: i obavijesni subjekt i obavijesni predikát. Usp.: f run pi&e o fonemu u posebnoj raspravi. U taj raspravi on (obavijesni subjekt) kate da fonem još uvijek nije jednojednoznačno adre-iiťn (obavijesni predikát). To znáči da nema osamostaljenih ustrojstveno za- visnih řečeni ca, kati šlo je lo t: knjiA%vnmimjemiC'kome sIlLu Ralivdijcd je kiHELpt>ricniiií> robavijesnoga subjekta i obavijesnoga predikata) q skladu s i a/vojem logičkoga miSljenja. To znáči daje na prvomc mjesiu komponenta koja sadrži poznatu obavijest, tj. obavijesni subjekt, a na drugome komponenta koja sadrži nepoznám oba vij est, tj. obavijesni predikát. LJ znanstvcno-me stilu (naěelno) nemá obmutoga redoslijeda komponenata - da obavijesni predikát prethodi obavijesnomu subjektu. Drugini riječima, u znan&lvcnome stilu nema stilski obilježenoga redoslijeda komponenata. 1533. U skladuje s takvim obavijesnim ustroj sivom rcčcnicc ve/a sljedeče řečeni ce s p re [hodnom. Ono Sto u prctliodnoj rečenici pripadá obavijesnomu predikátu u sljedeOoj připadá obavijesnomu subjektu. Veza se pak izmedu jedno i druge řečen ice uspostavlja: 1. ličnim zamjenicama trečega liea' on, ona. ono, oni. one, ona: Uspoivdba s Vergilijein i túje toliko uxporedba koliko náčin da sto brže dodemo do ejelovitog suda o Mažiiraniéu. Ona je, nastatom, nas/ijedena iz osnovne potike Ekioto i •u i wjt i. a i v >nn t h m, i \ /, i? nrauiťe\ v m duhokim doži \ 1 j ujem fárgiltjeve umjetnosti', 2. posvojnim zamjenicama: njegov, njezin {njen}, njihov. Ona se, dakie, môže proučavati kao bilo koja fezična tvorevina f,,J. Njeno razumijevanje lada se oslanja na tzv. xtvarni kořitekst, aanaliza njezine gramatické pra-vihtoxti tli nepravibtosti rtcéc. naravtto. biti od poseknu intetexa za proit-čavanje btjiževnoxti; 3. pokaznim zamjenicama: taj, onaj, takaw onakav, tolik, onoíik: Vzmimo npr rečenieu ..Ubili su ga ciglama". Tů se rvčvnica ntože chvátit i kao izvještaj o zločinu i mole se tazmatrati s obzirom na náčin kako je izgra* Jena na oxnovi izbora pojedinih glasova. riječi, njiiutvih o blik a i náčinu njihova povezhcmja; 4. prilozima: tu, tamo, ttida, ondje, onanto, onnda, otnda, odonuda. vdafte, odanfe: Zbog kraíkoče riječ kao riječ, svaka riječ napow. t sawitn posekni, neitobičajeni oefnosi medu riječima postqju izuzetno značajni, a zbog slihovam- tnganizotijv govt>ra r i tam i odtvdeni zvukom i odnosno mehdijski efekt i imaju cesto za razumijevanje vaznosti čak i veču od vu±-nosti uobičajeni// z nač en j a po jediní b r i ječ i. Otuda se lako zapala odvedena srodnosí izmedu (irské poezije i glazbe: 5. česticama: medutim, naime. pak, stogay zato i sl.: Pojam književnosti ili pjesnistva u tom smislu povezuje književnika s književnikovim djelom kao njegovim proizvodom i sa síušaoeitna, odnosno čiiaoeima, hez kojib nema istinske književnosti. Knjiievnost rtairne Uvi jedino ako postoje oni kóji kniiívvftii djt-fa mznmijit koo nrnjetnička djela i úpravo ih (ako čitq/u i slusaju; 6. ťrazeologiziraiúm izrazima: pri tome. x obzirom na to da, u xkladtt s t tme, u vezi / svezi s time, s lieno tomu, u skladu s takvim shvaéanjem, na xličan nač in. supnnno tom ti, ovťsno o tome. sto se loga fiče, kadje riječ o tome i s!.: I vesto navodená podjelo linke no tvfleksivtm (misaonu) i emotívnu (oyecajnu) t esko se maze primijemté u anaiizi lirike i u njenoj klasifikaci]i (...). Pri t o m e treba napomenuti da se u pravom f írskom ízrazu misao i osjeěaj tesko mogu <*dijeliti (..-)* 1534. Takva sredstva čine ono što čine věznici u složenoj rcčcnici. No dok vezni-ci vezuju dvije rečenice u složenu reecnieu. sredstva o kojima govorimo vezuju rečenicu s recenieom {bilo jednostavnu bilo slovenu) u tekst. Takva vezna sredsiva, koja vezuju rečenieu s recenieom u teksi, nazivamo tekstna vezna sredstva ili konektori. (Riieč konektor napravIjena je prema lat. ri-ječi eonnectere koja znači „svezati" ili „spojití".) (Vezna sredstva kojima vezujemo rečenieu s recenieom u >loženu recenieu nazivamo subjunktori i konjunkturi - v. Q tome par. 1072-1075 ) 1535. U znanstvenome tekstu, řekli srno. vrijeme ustupa mjesto prostoru, odnosno proeesualnost supstancijalnosti. Posljedica je tóga da je znanstveni tekst sta-tičan. U skladuje s time i prevaga imeniee nad glagolom. - Kad govorimo o dekontekshiali/aciji značenja, onda se to odnosi u prvome redu na značenje imenica. Njihovo je značenje opée. pojmovno. dakle apstraklno. Ono ne iz-lazi iz konteksta, ono samo sebi čini konteksl. Tak v e imeniee (s lakvim. poj-movnim, /načenjeín) iiu/namo termini. 1536. Medu njima su najopčenitiji fnajapstraktmji) termini k oj i se rabe u svim znanstvenim tekstovima. (Takvc termine na/ivamo katcgoríjalni termini.) To su: sústav (si.stem), ustmjstvo (struktura), uiúga {fimkcija), kategorija, svojstvo i dr. Poslije njih dolaze termini koji se rabe u srodnitn znanstvenim disciplinárna, a onda termini koji se rabe u /asebnim znanstvenim disciplinárna. Tako omlu govorimo o opčeziuinstmiim tci miuinui. srodno/nan-stvľiiim U r mini ma i uskoznanstvenim (erminima. 1537 Dakako da ni znanstveni tekst nije lisen opcejezičnih riječi. Dapače. one u njemu prete/u. No one su u znanstvenome tekstu (načelno) lisene svake subjektívnosti. C)ne nemajú slikovilih, tj. metaforiziranih značenja. Metafore su u znanstvenome tekstu demetaforizirane. Usp.: rep {zrakoplova). kriio (zrakoplova). (crkxena) lada. gíava (motora), noge (stola) itd. 1538. Jednoznačnosti riječi u znanstvenome tekstu pogoduju riječi koje se ne rabe u svakodnevnoj (živoj) komunikaeiji. Zato se mnoge vade iz prošlosti i o/ivljuju (rev italizi raju). Iz isiih se my loga vade i iz klasičnih jezika (grčko-ga í latinskoga). No to (vadenje riječi iz klasieníh jezika) ne radi samo jedan nacionálni jezik. nego mnogj nacionálni jezici. Zato se takve riječi nažívajú intermnionalne riječi (internacionalizmi) One su (zbog svoga speciľičnogu ustrojstva) najjednoznačnije, pa ih znanstveniei naeionalnih jezika rabe radi boljega medusobnog razumijevanja. U tomc se smislu (kao internacionálne) danas rabe i mnoge angloamerické riječi, posehno u informatici. 1539. Znanstveni je funkcionální stil zbog takvih svojstava najotpomiji prema dm-gim funkcionálním stilovima. On tesko dopušta da u nj udu pojavc iz drugih runkcionalnih slilova. Administrativno-poslovni Stil 1540. Adminisirativno-poslovni slil obuhvaca govor ureda. govor industrije, govor trgovine, govor politike, govor vojske i govor reklame. Vecim je dijelom nominalan (nominalan je onda kad u rijemu biinu ulogu ima „predmef. tj. imenica). a manjim dijelom verba lan (verbalan je onda kad u njemu bitnu ulogu ima „radnja'\ tj. glagol). Druge su njegove znacajke: jednostavnost, jasnoéa, točnost, potpunost, ujednačenost, eksplicitnost (potpuna iskaza-nosi), kraikoča. odredenost, terminologičnosl Ipojmovnost), stilsku neobilje-ženost i klišejiziranost (ukalupljcnost). 1541. Nominalnost traži od administrativno-poslovnoga stila zamjenu samoznač-noga glagola suznačnim i odglagolnom imenieom. Ulogu su/načnoga gla-gola dobivaju glagoli vršiti, obav/jati i provodili. Usp.: vršitípixfdaju robe {- prodávali rohu), vršití popi* pučanstva ( pupisivati pučan\tvo), vrsiti istovar robe (- bi tovar i vat i rohu) iid. V skladu su s timc i izrazi imati mo-guenosti (- moci), biti u mogučnosti (» moci), biti u stanju (= mači), ukazati pomoc (- pomočí), dat i do znanja (- upozorifi), sfaviti Jo znanja (~ upo-zoriti), biti snglasan (=* slagoti se), nositi se mišlju (= misliti), dono.\iti za-kljucke (= zaključivati) i sl. (v. par. 677-679). 1542. Eksplieitan se (poipuno iskazan) náčin t/ra/avanja vidi (i) u uporabi i/ra/a s namjerom, sa svrhom i s ciljem -t (najčesee) giago/ska imenica (umjesto prijedloga radi i namjeme surečenicc): To se čini j ciljem poboljšanja uvjeta života (umjesto: To se čitu radi paboljlanja uvjeta života ili To se ani da bi se pobaljšali uvjeti života, odnosno: To sc čitu kaká bi se poboljšati tona života), U skladu su s tíme i eksplieitna vezna sredstva \ namjerom da. $a svrhom da, s ciljem da umjesto ve/nika da ili kako: To čine s namjerom da pomogmt Ijudima (umjesto; To čine da pomognu Ijudima, odnosno: io čine kako bi pomodli ijudima), pod mjetom da umjesto ve/nika ako: O tome se može donositi zaključak pod uvjetom da je večina názorná | umjesto: O tome se ntoze donosili zakijučak ako je veci na nuzočna). na náčin kako umjesto veznika kako ili determinatora onako i veznika kako: Radit čele na načití kako srno se dohovorili i umjesto: Radit čele {onako) kako srno se do-govoriii) i sl. 1543. Takvi su i i/ra/j pomočit, posredstvom, preko i puwm u izražavanju instru-mentala Mvdstva, Usp/ To nutieie rijesiti pomočit rač línala (umjesto: To mažete rijesiti računalomh Ljudi če biti ohaviješteni patem javnih medija (umjesto: Ljudi če biti oba viješ ten i javnim mvdijima) i sl, 1544. Tako se čini i kad se ispred imenice stavlja rijee knja znáči ono što znáči ta imenica: u područ;u znanosft [znauost je područie), u oblasti zdravsfva izdravstvo je oblast), u domeni pofjoprivrede [poljoprh'reda je doména), u \feri privrcdivanja (privn'divanje je sféra) itd. Svi su ti izrazi zamjena za prijedlog u: u zmwosfi. n zdravstvn. u poljoprivredi. u pnvredivanju itd. 1545, UČestali su i izrazi u procesu i u stanjtt ispred rijoči koje znače „proces" i „stanje": u procesu stjecanja neovisnosti {stjecanje je „proces") i u xfanju rezignacije (rezignacija je „stanje"). Izraz u ptvcesu tu znači prijcdlog pri (pri stjccanju neovisnosfi). a i/ra/ u stanju prijcdlog u (« rezignaci/i). 1546, Takav náčin izražavanja dovodí do jedne od največih bolesti administrativ-no-poslo\noga slila do pleona/.mu. (Plcona/am je i/raAi\anje istoga sa-držaja dvjema ili s više riječi,) Evo nekíh od njih: /. kako i na koji noc in: Treba zrtaú kaká i na kaji náčin to razriješiti (kako - na koji náčin)', 2. no medutim: Řečeno mu je do to kaze i no sjedniei. No medutim on je rada šutip (no a medutim): 3. na vrijeme od dvije (tri, čet tri itd.) godine: Biral i'c vt na vrijeme o J dvije godine {na vrijeme = dvije); 4. u sastavu odpet (šest, sedám itd.): Treba izabrati povjerenstvo u sa stavu od pei Članova (sastav ~ pet); 5. <-h> desetak (petnaestak. dvadesetak itd.): Bilo ih je oko de s vrak i,-ak oko); 6. zajednički suživot; Bit 6e prisiljeni na zajednički suživot {zajednički život = suživot); 7. djelokrug rada: \jihov je djelokrug rada poznat (djelo- - rad); 8. neophodnopofreban; Takvoje ponašanje twophodnopotrebná (neopho-dan ~ pofreban): 9. pod najoptima/nijim uvjet trna: Si pod najoptinialnijini uvjetiina to neče bili moguče (optimalan - nojbofji - optimusjc u lat. superlativ od bonus - dobar); 10. dječji kinderbet: Prodaje se dječji kinderhet (njem. khtderbet - dječji kre\'ťt); JI, bemendeks s jaj i ma: Saručili srno hemendeks s jajima (herne ndeks = šunka $ jajima - u engl. ham - šunka i eggs =jaja); 12. biti nazočan / prisutan na: ,\'a sjedniei je bilo nazočno 5o"<, članova (hifi nazočan 'prisutan na ■ biti na) itd. 1547, Admrmstrativno-poslovni stil ne voli sinoniman náčin izražavanja. On iz niza smommnih načina izražavanja uzima jedan i rabi ga umjesto svili osta-lih. lak o rabi prijcdlog glede umjesto s obzirom na. s gíedtsta, sa stajališta. sto se fiče, kadje riječ, kad je posrijedi ■■ k ad su po\ňjedi, i maj uč t u vidu. imajuči na umu, uvatavajuéi, uzevši u obzir, u vezi f svezi s(a). gledqjttči na. po/eáeči od itd. Tako rabi i prijcdlog tijekom s imenicom u genitivu umjesto odgovarajučega priloga ili priložnoga izraza. Usp.: tijekom dana umje-sio ikinju. f i/i kom no. i uniesto m>cu, tijekom jutra umjesto ujutro, tijekom zime umjesto zimL tijekom (jeta umjesto {jeti, tijekom dis ku šije umjeslo r a diskusije ili za vrijeme diskusije itd. To čini i onda kada ga stavlja uz izraz koji znači ono sto znači i bez njega, čime stvara pleonazme lipa tijekom prošle godine. (Ttjekom prošle godine znači isto Sto i prošle godine.) 1548. N jemu je svojstvcno i to da mijcnja rekciju pnjedloga. Tako umjcsto izraza u vezi / u svezi sfa) + mstrumentul rabi izraz u vezi / u svezi 1 genitiv (u vez i svezi tngu umjcsUt n vez i s ve z i s dme) i umjcsto i/ru/a unutoC / usprkos / nasuprot + íAi/;v i/raz ttnaroČ / usprkos / nasuprot + gerti ti v {tmatoč togú umjcsto unutoC tomu) (v. par, 1549. Jcdnostavnosti radi administrativno-poslovm sti! ujednačuje gramatické oblíku. On dokida ra/liku i/medu neodredenih i odrodení h oblika pridieva u kořist odredenih. (To činí i terminologienosti radi. U njcgovim nominálním žánrov im a naime. kao i u znanstvcnomc stilu, pretežu term i ni.) U skladu s time dokida i razliku izmedu sklonidbc po tipu neodredenih i sklonidbc po tipu odredenih oblika pridjcva u kořist sklonidbc po tipu odredenih oblika pridjcva. ľ njcmu se i pridjevi na -m-(0)7/-ffv(0) i -in{0) sklanjaju kao odredeni oblici pridjcva: Stunkovog • Domugajevog / Krležinog postupka umjcsto Stankovu / Domugojevu Kríeztuu postupku. Tako prislupa i po-svojnim zarnjenieama na -o\\(3)' -in(0): njegovog /mezinogprístupu umjcsto njegovu njezinu prístupu. Isto tako i s pokaznim i neodredenim za-mjenicama na -av\0): tukvog / nekakvog prístupu umjcsto tukvu i nekukvu prístupu. Jcdnostavnosti radi dokida i razliku i/medu oblika genitiva jedninc -oga i oblika genitiva jedninc -og: (samo) Stonkovog f Domagojcvog i Kr-lečinag prístupu. Tako ŕ in i i s dvojní m i trojnim oblici ma dativa i lokativa jedninc mufikoga i srednjega roda -aml-em'i-omu'-emw'i-ome u kořist oblika na -om!-em\ prihvatfjivom [prístupu) - nc i prihvatljivomu ili príhvatljivome {prístupu) le prihvuttjivijem {prístupu) - ne i príhvutijivijemu {prístupu). Isto to čini i s dvojnim oblicima dativa, lokativa i instrumentala množine -im i -imu u kořist oblika -im\ príhvatljivim (pristupima) ne i príhvatijivima [pristupimu). U njcmu se nc rabi brvaiskoga stundardnog jeziku i hnutsko-mu stundurdnom jeziku; u njcmu se rabi samo hrvutskog standarduog jeziku i hrxatskom štandardnom jeziku. To c mi i zato jer nominálni žanrovi admin i stratí vno-poslovnoga slila ne trpe stilsku obilježenost, 1550. 1 u administrativno-poslovnome stilu, kao i u znanstvcnomc. řečenica sli-jedi misao. pa obavijesni subjekt redovito prethodi obavijesnomu predikátu. K lome je, kao i u znanstvenome stilu. ustrojstveno potpuna. tj. dekon-tckstualizirana. 1551. U kulinarskomc zanru administrativno-poslovnoga stila u rečenieama tipa Zatim dodáš pupra (...), Zuthn dodumn pupru (...) i Zut i m dodáte popru {...) iza lica „ď\ „mi" i ,.vi" ne stoje osobe koje ona inače prerpostavljaju (licc „ti" osobu s kojom se govori, lice „mi" osobe u ime kojih se govori i licc „vi" osobu ili o ks r iniii se govori). Zato /a takve rečeniee kazemo da su obu/o^bljenc. Une znače ono stu značí reecniea /.otun se dodupupru (...) (v. par. 1302-1303). U tome su smislu i onc dckontckstualizirane (ap-straktne). Novinářsko publicistickí stil 182 1552. Novinárstvo jc i publicistika i područje pisane i područje slusanc i područje jzledane informacije. Tako se u njih uključuju i novine i rádio i televizija, (Osobu koja takvu intbrmaciju. novinsku, radijsku i telcvizijsku, prenosi zo-ve se novinař novinski, radijski i televizi jski.) 1553. U sklopu se novinárstva pojav Ijuje i književno novinárstvo - kao granično područje izmedu književnosti i novinárstva- U njemu se književne tenie ob-radoju na náčin primjercn novinárstvu. 1554 Funkcijc su novinárstva informatívna, prupagandna, popularizutorska. agitativna, peda^oíka i zábavná. Zadača im je da obavjescuju o suvremc-nim zbivanjima. da sire učenje o društvu, kulturi, politici, vjeri i dr., tla rade na pridobivanju Ijudi za kakvu djelainost. da prosvjecuju i poučavaju, da odgajaju i zabavljaju. 1555. Takva djelatnost traži i uporabu neutralnih (stilski neobiljcžcnih) i uporabu cniocionalno-ekspresivnih (stilski ohiljczcnih) načíná izraža\anja. No upora-ba emocionalno-ekspresivnih načina izražavanja u novinárstvu i u književnosti nije istovjetna. U novinarskome se tckstu smisao jczičnoga sredsrva nala/i u tekstu, a u književnosti u podtekslu. Smisao je u novinarsko-publi-cístičkome tckstu izražen neposrcdno, a u književnomc posrcdno („izmedu rcdaku"). ľ novinárstvu se ocjene činjenica moraju dati na izravan náčin. 15SG. Neutrálna jezična sredslva imaju prevagu u informativnim, popularizátor-skirm prosvjetiteljskim i pedagoškim, a obilježena (emocionalno-ekspresiv-na) u propagandnim, agitaiivnim i zábavním žanrovima, U prve idu: vyest, komentár, kronika, reecnzija. intcrvju. anketa i reportaža, a u droge: krůtka priru. knzerija. humoreska, esej. fcljlon. nekrolog pam^irik pcrsiflaža, pamflet, parudija, groteska i lakrdiju. (Třeba reci da se spomenuli načini izrnžavanja u novinama, na radiju i na televtziji nc daju na isti náčin.) 1557. ObiljLvunost se postíže individualnim. subjektivním, emocionálním, figurativním i ckspresivnim srcdsivima. Tu *u poredha. metafora, mctoniinija. alegnrija, simhol. anlifraza. antitéza, koni rast. puradoks. cmfaza, hi-pcrbola, eufemizam, íronija. perifra/a i igra riječtma. 1558. Najučinkovitije je takvo sredstvo rečeniea. Ona je kontekstualiziranu. Sun-sao je njezin uvjetovan smislom susjednc joj rečeniee. Zato je u njoj inverzija obavuesiioga predikata (na prvome mjestu, tj. ispred obavijesnoga subjekta) uobičajena. Takvu njc/ino ustrojMvo prate i drugí individuální postupci, npr. isticajne slanke (pauze) i raznolika emoeionalno-eksprcsivna intonacija, 1559. Stilski su obilježeni žanrovi novinarsko-publicističkoga stila, jer su rezultát veliké individuálne slobode, pogodni ?a stvaranje novih značenja riječi. No při stvaranju tih (novih) značenja riječi znade se i promasivati. Posebno se to vidi u sportskome novinárstvu. 1560. Jedna su od specifičnosti novinarsko-publicistiťkoga stila naslovi Oni mogu biti nominálni inloi tnativni i nklamní. Nominálníma se imcnuje sadrzaj, pil u njima jednu od Ľlawiih uIolm imaju nou-iiulne (imenskel riječi (imenice i pridjevi). (ilagoli se vrlo cesto ^obezglagoljuju", t j. lisavaju i radnje i vremena. To se čini tako da se ili iskljuíuju iz njih ili se pretvarujú u (glagolske) pridjeve (bilo radne bilo trpne). Usp,: Nqftispjexniji Francúzi, Talijani i Španjolci, S Večernjakom besplatno na koncert, Do gradskih grob-Ija bez automobilu, Umhvvljenik nesíao iz domu u Pothtrani. Pala Široka koíiíicľpiktt vláda prcmijera Shanma. 1561. Informativním se nasiovima prenosí sadrzaj, pa u njima glavnu ulogu imaju glagoli, glagolski oblici. glagolska vremena, upime riječi i načíni prenošenja \ijcsti o sadrzaj u rečemenom inionaeijom. Usp,: Tko če nezaposlene zastiti odposfadavaca; Tko je napisao pn>i hnatxki roman?; Noc vještica bez mas-kiranja? Primjeri Tko če zaposlene zaštítit i od paslodavaca i Tko je napisao pn'i hn'atski roman? pokazuju da rečenični znak (iza receniee) u nasiovima nije obvezatan. 1562. Reklamnim se nasiovima nudi sadrzaj, pa u njima glavnu ulogu imaju imperativ i i policajná (sugestívna) sredstva izražavanja (s uskličnicima, upit-nieima i si.); ľjerujte u íradiciju!: Dodi. uyjeri se i izaheri!: Dodi. kupi. osvojil 1563. Nasiovima je dano da budu izazovni. Zato u njima ima sna/nih i upadljivih riječi. parafráza, poslovica i izreka. ironijc, konirasta. paradoksa itd. Usp.: I.ako je reči suzivot, alt ajdga ti živi; Je H Riječka bankajaš nvijek riječka?; Čovjek je iivotinji čovjek; Kako razlikovati liberale od Uberala itd, 1564. U nasiovima se i z lih raz loga /nade iskoristitt i /.amjena riječi, Usp.: Zašlo trgovci pitaju kupce za brašno xtanje (zamjena pridjeva bráčnô - od brak -pridjevom brášno - od brašno) i Čovjek koji je suvise zao (umjesto znao). 1565. U svakome se ťunkcionalnom stilu pojavljuju ustaljcni izrazi po kojima se prepoznaju, pa tako i u novinarsko-publicističkome funkcionalnom sii-lu. Tak v e u.staljene izraze u administrativno-poslovnome funkcionalnom stilu nazivamo kancelarízmi, u znanstvenome funkcionalnom stilu seíjenli/-mi, u novmuľsko-publicisliOkome funkcionalnom stilu žurnalizmi. a u 11/ govornome funkcionalnom stilu kolokvijuli/mi. Evo ih několiko u novinarsko-publicističkome funkcionalnom stilu: zahladení odnosí, nerijefenopita-nje, pod príjetnjom sankcija, kockarska igra, doseči kritičnu točku, ktiloar-ski razgovorí, strateško pitanje, držati' xituaciju u rukama, dobro injórmirani (obavijesteni} izvori, nepobime činjenice itd. 1566. Novinarsko-publieistički funkcionální slil voli internacionálne riječi. Navést cemo samo neke: publiciraii. komuniciraíi, ratificirati, di/erencirati. denuncirati, revidirati, likvidirati, privilegirati, blamirati, difamirati. ajtr-mirali, domintrati, plasirati, kutminiruti; monarhizam, vandalizam, radika-lizam. iurttalizam. plurulizam, xenzucionalizam, militarizarn. voiuntarizam, anahonizam. kozmopolitizmu; likvidácia, komnlidacija, denuncijacija, ruti-ftkacija, participaci ja. kompcnzacija. aviiizacija. egzistenvija. 1567. I njemu je, kao i administrativno-poslovnomu stilu, svojstveno niveliranje gramatičkih oblika, 1568. To novinarsko-publieistički funkcionální stil činí i kad um jest o svoj rabi Vih (povebno pri shmju poruke televizijom i radijem). Usp.: /správnost vah odluke moci čete pravjcriti za dva dana (umjesto: Ispravnost svoje odluke moci éefe provjerí/i za dva dana). 1569. Od novinarsko-publicističkoga funkcionalnog stila očekuje se da bude jezič-no i stilski raznolik, da sinonímno sučeljene riječí rabi u skladu sa zabtje-vom žánra (jedne u jednome. druge u drugome žánru), da gramatické oblike ne izjednačLije onako kako to činí administrativno-poslovni funkcionální stil. Suvrcmeno hrvatsko novinárstvo i publicistika medutim pokazu ju da se njihov jezik i njihov stil vrlo cesto podudaraju s jezikom í stilom administratív no-poslovnoga funkcionalnog stila. Knjiievnoumjetnicki stil 1570. Kad se govori o književnoumj etnickom e stilu. onda treba pa/ili da se pravila jezika kao sústava (koja su lingvistická) ne mijesaju s pravilima jezika kao štandarda (koja su sociolingvistička), Prva ovise isključivo o jezičnim, a druga i o jezičnim i o drustvenim čimbenicima. Prva pretpostavljaju odnos jedan i/ra/ : jedan sadržaj, a drugu odnos jedan izraz : vise sadržaja ili odnos vifie izraza :jedan sadržaj. Po prviina se jedan te isti sadržaj pridružuje uvi-jek jednomu te istom izrazu, a po drugima jedan te isti izraz različitim sadr-Žajima ili jedan te isti sadržaj različitim izrazima. Po prvima se. primjeriee. jedan te isti sadržaj 'nesvrsenosť pridružuje jednomu te istom izrazu (morfému) - ili izrazu (morfému) -{j)a~ ili izrazu (morfému) -{j)ava- ili izrazu (morfému) -ŕ,ž;iľ. íh\ ditar. Etika) usprkos pravopisu, nego u skladu < pravopisom. Za nj su to vlaslita imena. A vlastiia sc imena po pravopisu p L šli velikim po-četnim slovom, Novák tíme opče čini pojedinačním. Obmuto čini s čombé \ maocetung. Time osobno obezosobljuje ipersonalno depersonalizira) dajúci mu idejnu poruku. 1583 Za Slobodana Novaka ne postoji ni granica izmedu riječi i rečeniee. On i rečenicu Drtigačije se ne smije pisc kao jednu riječ i velikim početním slor 385 vom - Drugačijcsenesmije (jer joj daj e ulogu uredu'i. l'sp.; „Pa tako, bilo s; kako bilo* ovo budalasto potucalo odlučuje, je li. o svému samo, a radi sve protiv svojih želja, jer misii onako kako ne bi htjelo i jer řelje i volja ne idu ruku pod ruku; volja slijedi misao. a misao doleti i/ mraka, iz eaše, iz radija, iz narukniea naivno-iskusrvenih bilo kojega otrovnog stogodisnjaka* ili jednostavno iz božanskoga šupka svete Ľtikc, kao Konsekvenca i kao / >/-ji t,'i u i/i'\Ľjje.smijľ." (K urzi\ je naš.) 1584. Jezična se pravila u književnoumjetniěkome stilu ne odvajaju od izvanjc-zíčne sivarnosti onako kako se odvajaju u drugim funkcionálním siilovima. Za njih ne postoje granice izmedu pridjeva od kojih se mogu i pridjeva od kojih se ne mogu tvorili komparativi i superlativ i, Za njih su i komparativi kucniji i hazičniji prihvatljivi. Usp. tekst iz Novákova romana Mirisi. zlato i Uitn/tin: „1 neslo se odmah pomaklo u vratu, sve je poslalo drugačije, kurzi i je, prisnijc. bozičnije, ne samo veseloga jezička svjetiljčice ispod bora. nego i od dávno zahoravljene bo/ične broja liee na>ih h.ik.i. koje je Mailu-na iskopula i/ nekih clnibíih hozičnih noci otočkih s toliko mekaná glasa." (Kurziv je naš.) 1585. Knjižcvnoumjetničkomu je stilu, zahvaljujuči njegovoj individualnoj slo-bodi. otvoren put k svim drugim funkcionálním stilovima. Zato u njemu ima i pojava znanstvenoga stila. i pojav a administrativno-poslovnoga stila, i pojava novinarsko-publicističkoga stila, i pojava razgovornoga stila. No tc pojavc u njemu nÍMi gruba fizička preslika. One se u njemu ne opona-šaju, nego osmišljavaju i preosmisljavaju, i to ne onako kako to odgovara soeiolingvistickim, nego onako kako odgo\ara liugvístičkim pravilitna pravilima koja omogucavaju individuálnu slobodu, 1586. Samo se u takvoj (potpunoj) slobodi možc nesmetáno stvarati. Odatle brojne poj ave (posebno rijeci) koje su književnici stvorili i od kojih su mnoge od njih unijete u opcejezičnu uporabu. Razgovorni stil 1587, Razgovorni je stil stil svakodnevne (najčešec usmene) komunikacijc. (U pi-sanome se vidu pojavljuje u zapisima, pismima. bilješkama i sl.) Njegove su značajke: nepripremljenost, neslužbenost, neusiljcnosl i jednostavnost. Zato se njimc komunicira neposredno, i to prvenstveno dijalogom. 1588, ViSe je nego dnig! funkcionální stiiovi uvjetovan konkrétním náčinům mis-Ijenja. Zato i obiluje ekspiYMMM i uiiiolniii.síiio obojenim i/razima. U njemu ima i onoga Čega nema u drugim funkcionálním stilovima - gesta i mimike. (Uz kontekst u njemu ima ulogu i konsituacija.) 1589, I on ima svoje zákonitosti, koje se ogledaju i u fonetici i u gramatici i u leksiku. Buduéi sponlan, mnogo je manje podložan nonnama standardnoga ježíka. U njemu ima, vise nego u drugim funkcionálním stilovima, svih mo- guč i h Jzama"-i barbarizama. i dijalektizama, i rc^íonalizama (provincijali-/ama. lokalizamak i \ulgarizama. (Kadje rijcč o vLilgari/mima, treba dodati da ne postoji vulgárnost u ježíku, nego vulgárnost jczi kom.) 1590. Svi se spomenutí „/zmr" u razgotoníornť štítu osječaju slobodnije nego u drugim funkcionální m st i lov i ma (osím književnoumjetničkoga). Ni jeda n se od n jih ne osuduje onako strogo kao u drugim funkcionálním stilovima (í sk I j uč í vši knj iže vn on m j etn ički). 1591. Razgovomi je funkcionální stil dakle přírodan í neusiljen náčin komunicira-nja o svakodnevnim životním problemima. 1592. Na cmocionalno-ekspresivan karakter razgovomoga stila upučuju čestice evQy eno, elo, gle itd.: Eto, tako to treba uradit7; Gle, pa ti znáš i svírat! itd. Na takav karakter upučuju i brojne uskličnc rcčeniee {pračene eíiptičnoSéu): Nel, Da!, Ne daj Bože!, Ma nemoj!, Kamo a řece!. Bože mil i! itd. u tome se smislu u suvremenome razgovornom jeziku uče stal o rabi izraz Super!: A. Je f i bilo dobro? - B, Super!: A. Kakvi su ti prijateiji? - B. Super! ild. 1593. Ekspresivnost razgovomoga stila postiže se i karakterističnim eliptičnim re-čenicama poput Čašicu žestokog?. Póla {recimo kruhu) - dovoljno?, S rnii-jekom? (kávu, pnmjerice), JoS ttešto?* Ništa vise? 1594. Neusiljenost se i familijanmst ra/Ľown'iioga stila postiže nestandardním \/-i:i/im;i popul O kej! i Kuiiš? 0. porahii ukuli načina :ui j o\;m o soeijalnoj pripadnosti skupini onih koji ih rabe. o njihovoj obrazovanosti, o njihovu zvanju, o njihovu zanimanju ild- 1595. U razgovomomc se jeziku česlo dogada da se ri ječima daje značen je koje im inače ne pripadá. Tako se pridjevu bitou daje značenje pridjeva „važan", pa se kažeNajbštnije je to... {a pridjev se bitou ne stupnjupc). Inko se i pridje\ li značojan daje (i) značenje „znatan": Značojan dio pučanstva... umjesto: Znaton dio pučartstva.., 1596. Ra/govorni jezik. kao i administrativno-poslovni, rado nivelira (bilo koje) ustrojsivn je/i k a. Tako i od glago la biti „postojati" tvoři nesvräcni oblík onako kakn ga tvoři od glagola biti „tuéi1": dobijati (kao, ptimj&ňce, probijatf)* A glagolu biti „postoj aii" u hrvatskome štandardnom jeziku pristaje nes vršeni oblik tiobivati (kao ustrojstveno istomu glagolu prebivati), Razgovomi stil i ispred suglasnika kojí nisu s, s, z. ž i suglasnički skupovi Ss. Sš, Sz, SŽ {S iínači „suglasnik"} rabi sa: sa varna (umjesto s varna), saprijateljimá (umjesto s prijateljimá) itd. On dokida i razliku u značenju prijedloga zbt>g i radi. I za značenje uzroka i za značenje namjere rabi prijedlog zbog: Dosao sam zbog vos (i u značenju uzroka i u značenju namjere). (U značenju uzroka trcbalo bi reči: Dofao sam zbog vos, a u značenju namjere: Došao sam radi vas.) Isto tako izjednačuje náčin izražavanja instrumenlala dništva s na-činom izražavanja instrumentala sredstva. I jedno i drugo značenje izražava prijedlogom s[a): Do.satt sam s varna i Dosno sam > vlakom (unijeslo; Do-Sao sam vlakom). 1597. Takvo nivcliranje provoď i při uporabi gramatičkih oblíká o kojima jc bilo govora u poglavlju ä administralivno-poslovnomc stilu (v. par. 154°). I59fi. Kao u administrativno-poslovnome, lako i u razgovornome stilu rijcči do-življavaju novu rekeiju {novu valentnosi). Tako glagol kořistili gubi česticu se i umjesto s intrumentalom uspostavlja vezu s akuzativom (kořistit! se čiňte mijenja u koristiti sto), glagol smetali umjesio s dativom uspostavlja vezu s genttivom [smetan komu mijenja u smetou ko^ah izra/ biti zadavofjon dobiva prijedlog s[a) koiugfl prvotno nema (biti zadovoljan tjeSenjima mijenja u biti zadovoljan sa rješenjima), glagol brinufi se gubi povratnu čestieu H i umjeslo s lokutivom uspostavlja ve/u s akuzativom bríne za {brine za djecn) umjesto brine se o (brine se o djeei) itd. 1599. Razgovorni je stil, kao i administraiivno-poslovni, napustio uporabu nena-gtasenih oblíká ličnih zamjeniea. Umjesto me, tc. se,ga i nj rabi mene, tebe. sebe i njega. Usp.: Urazgowrni stil ulaze mnoge pojave iz administrativno--posiovnoga stifa. Tako tt njega ulazi i... (umjesto Tako u nj ulazi /..,), 1600. Isto jc tako napustio i uporabu inťínitiva sa zavrSnim i: idem se malo odírat-rit {umjesto Idem se malo odmoriti). 1601. U njemu ima. kao i u administralivno-poslovnomc, mnoštvo pleonazama. Poscbno su brojni kaká i na kóji náčin, no medutim i oko + broj + ak (usp, oko de.setak). (O ostal ima v. par. 1546.) 1602. Razgovornomu je stilu svojstven pogrdan, uvrcdljiv, nepristojan, grub. oma-lovažavajuči náčin komuniciranja. Takvu náčinu izražavanja pomažu imeni-ee s pogrdnim značeni ima: kravetina. g/avurina, glovurda, iiožurda. seija-ku.ia. pifandi tra. glavonja. ideronja, mlakonja. se f jo. Smokljo, goljo. žgoljo itd. Takvu náčinu izražavanja pomažu i deminutivi sa svojim prenesením (pogrdnim) značcnjiina: djvke. člančiě. jeljtončté, slikarěié. pisarčiě. priči-ea itd. U promjeni lakva /.načenja deminulha važnu ulogu tma (ekspresiv-na} inionaeija, poscbno njezin limbar. Ona i pogrdno značenje možc pretvorili u nepogrdno i nepogrdno u pogrdno. Takva intonaeija i pogrdno značenje izraza Kozo jedna! i Krávo jedna! možc uljcpsali. 1603. Najviše je prcinaka u razgovornonie slilu doživio naglasak. To je u skladu s lemcljnom značajkom razgovornoga slila - s jednostavnoSču. On pojed-nostavnjuje pravila i o mjestu i o tonu i o trajanju naglaska. U skladu pak sa žcljom da jezične pojave nivelira dokida pravila o promjeni mjesta i karak-tera naglaska uvjetovanoga parádigmatskim promjenama. Tako, primjerice, model prespávali: prespávam mijenja u model prespávali: prespávam i model prenosili; prenosím u model prenôsiti: prenosím. Rezultát su tíh míjena i naglasci pa.stiedda umjesto pastieäda. violina umjesto violina, organizátor umjesto organizátor, dirigent umjesto dirigent itd. 1604. Razgovornomu su stilu svojstvene poštapaliee, To su je ii, ovaj, kako da kážem i sl.: Ti si dakle pastupio tako, je li. jer nisi znao. je U, postúpil drukeije: (ľ Reči í es mu da, ovaj, da se tako ne smije ponášali To je. kako da kazem, ncpnhvotljh'o itii 1605. Rcčenica je ra/govomoga slila dekomponirana. lišena svojih ustrojstvenih jedmiea. Redoslijed \e>\ je komponenta slobodan. Vrlo je cesto obavijesni predikát na prvotne mjcstu. stoje u skladu s njezinom ekspresivnošcu. Usp.: Doéi če ti on. ne boj se! 1606. I u razgovornome, kao i u adminístrativno-poslovnome* stilu dolazi do do-kidanja odnosa lice : osoba. Tako se i iza drugoga lica može naci osoba koja govori: A onda staneš i zapihú se: Šlo to radiš, Čovječe?! ili: A onda stanete i zapitate se (....). Takvo se obe/oso bij i vanj e provodí i u rečenicama gdje 'čovjek' i "ljudi" znáči se": A onda čovjek stane i zapita se (...) i A onda Ijndi stanu i zapiíaju se {..). U tak mi se značenju pojav Ijuje i prvo liee množine; A onda slanemo i zapifamo se (..,). (Te i dmge njegovc značajke rado preuzima književnournjetnički stiU poseb-110 kad obli kuje dijalog.) Znanstveni stil Administrativno-poslovni stil No v tnarsko-publ i e ist i č k i st i I Književnoumjctnički stil Razgovomi stil 390