BIRALI STE BROJ KOJI SE NE
KORISTI
ANTON IJA NOVAKOVIČ
SADRŽAJ
Ledene kocke 1
Samoča 3
Meso 4
Nesanica 6
Birali ste broj koji se ne koristi. 8
Mjesto na kojem se to od tebe očekuje 11
Njet 15
Sve ono na što se može računati 18
Žice 20
Na kraju svijeta 23
Nestajanje 25
Bolest 27
Camera obscura 29
Na cestu je izašao čovjek 31
Veliká nužda 34
Vidjeti medvjede 37
Bablje ljeto 40
Nitko ne zna kako se Revi točno zove 41
Nedjelja 42
Sretan dan 43
Timber! 45
Maharadža 46
Za neke 47 http://www.youtubexom/watch?v=elpAKTauZUw
(Everything I Ever Knew Was a Lie trogdorlohl prije 1 tjedan) 49
Samaritánka 50
Zaborav 52
Izlaz za mačke 54
Ž 56
Fingermissing 60
Klaunovi u Kábulu 63
Žiznj 67
Poslanica 70
Ovo tu i ovo tu i ovo tu 73
Na peronu 77
Dezinfekci] a 81
Slobodan pad 84
Lajanje na mjesec 87
Kako vam partija šaha neče promijeniti život 90
Divljač na česti 91
Karmine 94
Kormorani 98
Sanjke 102
Konac 108
O autorici Impresum
109
110
LEDENE KOCKE
Sjetio se kašno navečer, u třenu kad je zamahnuo i bacio vlažni komad drva na drugu stranu parka. Komad je zapeo za krošnju nekog stabla, a muškarcu je šinulo. Ostavio je psa lutalicu da reži pod stablom i krenuo prema neonskom natpisu Mini market obješenom iznad vrata montážně kučice.
Prodavačica je podigla pogled s časopisa u svome krilu.
Muškarac ju je poznavao, zaputio se bez pozdrava medu police. Nakon kratkog razmišljanja, vratio se i na pult kraj kase spustio bombonijeru.
- Trebam trideset komada ovakvih - reče.
Prodavačica je bila vrlo umorna. Samo joj se po pokretima ruku vidjelo da se čudi.
- Nisám sigurna da imamo - reče neprimjetno se odmaknuvši unatrag. - Provjerit ču u skladištu.
Razmaknula je zavjesu iza svojih leda i nestala u stražnjoj sobi.
Muškarac je ostao gledati za njom. Slušao je kako se drvené kuglice na zavjesi koja je dijelila prostorije sudaraju i zvuk koji proizvode postaje sve finiji i tiši.
- Valjda im nije prošao rok trajanja - reče prodavačica kad se vrátila s velikom kartonskom kutijom.
- Nema veze - reče muškarac. - Bit če dobre. Platio je i izašao.
Ušao je ravno u kuhinju i izvadio bombonijere iz kartonske kutije na stol. Otvarao je jednu po jednu i istresao ih u plastičnu vreču. Kad je dovršio i zadnju, pražne ih je ponovo nagurao u kartonsku kutiju i ostavio pokraj kaňte za smeče.
i
Lampa na nočnom ormariču koji je dijelio njihove krevete bila je upaljena, ali je žena imala zatvorene oči. Svjetlo je osjenčalo brázde koje je na njenom licu napravio jastuk.
Sigurno moli, pomisli muškarac.
- Sretna ti godišnjica - reče razgovijetno, kao da tek isprobava svoj novi glas.
Žena otvori oči. Gledala ga je trenutak odozdo pokušavajuči se sjetiti tko to stoji ispred nje.
- Što je to? - reče napokon.
Muškarac nije mogao procijeniti je li joj drago ili ne. Podigao je vreču, okrenuo je naopako i istresao na krevet. Čekao je i gledao kako se nemocno koprca pod gomilom ledenih kocki.
2
SAMOČA
Mladič povuče vodu i opere ruke.
Nastojao je ne razmišljati o žvaki zalijepljenoj ispod ruba stola u prethodnom stanu. Ugasio je svjetlo i vratio se u dnevni boravak.
Ženu je našao na fotelji kako kopa po torbici.
S ormara joj je na rame nečujno skočila mačka. Spuznula je na tepih i odšuljala se u hodnik.
- Klára mi je jedino društvo - reče žena vadeči iz novčanika osobnu iskaznicu.
Mladič je rádio taj posao več mjesec dana i gotovo da se privikao. Ispunjavao je formulár i istovremeno razmišljao kako je skoro vrijeme za ručak i kako njegova djevojka u menzi úpravo otvára puding. Podigao je glavu da postavi pitanje prije nego što ispuni novu rubriku i ugledao mačku kako si pažljivo liže krzno. Ženina raskopčana blůza otkrivala je jednu obješenu sisu i grbavi ožiljak na mjestu na kojem je trebala biti druga.
- Probaj - řekla je.
3
MESO
Bila je uvjerena da če je prevariti. Takvi su mesari. Podigao je velikí komad mesa s kosti.
- Evo jedna krásna koljenica - reče ponosno kao da pokazuje diplomu koja je visjela uokvirena na židu iza njegovih leda, kraj slike krave čiji su dijelovi bili obojani u zuto, zeleno i crveno. Žena pogleda bolje i pokuša pogoditi koje bi boje bio komad koji je mesar úpravo držao u ruci.
- Kao stvořeno za osso buco - reče mesar.
Žena se zamisli. Znala je daje več prije čula tu riječ, ali se nije mogla dosjetiti što bi to točno bilo. Pripremila je novčanik, tako da mesaru bude jasno.
Njemu se nije žurilo. Izvadio je polovicu iz frižidera i s treskom je bacio na stol za rezanje. Dohvatio je sjekiru pa otkinuo novi komad.
- Ili možda rebrica? - upita prstom prolazeči preko ružičaste opne iza koje su se savijale tanke kosti. - Što čete spremati?
Žena postane nervózna. Pogled joj padne na laňce kobasica obješene o kuku na stropu. Mesar to shvati kao mig. Odreže dva para pa ih zamotá u masni papir.
Možda najbolje da napravim punjene paprike, pomisli žena. To ionako svi vole. Nečkala se gledajuči mašinu za meso iz koje su virili nesamljeveni komadiči.
A možda i ne dode, pomisli. Možda idiot uopče i ne dode. Kao i prošli tjedan, i onaj prije njega. Možda je gotovo, pomisli, i od same ideje uhvati je biješ. Koliko je vremena uložila u tu vezu. Sati koje je provodila pred zrcalom namještajuči povez preko oka. Složena mreža lampi koje je razmjestila po stanu tako da svjetlo koje padne na ožiljak ispod poveza učini da ono stoje inače izgledalo kao suha ušutkana staračka usta bude više nalik svježem pupoljku.
- Onda? - upita mesar držeči sjekiru u jednoj, a kobasice u drugoj ruci.
- Pola kile miješanog mljevenog mesa - odgovori žena.
Mesar razočarano zagrabi dvije šake mesa iz plastične kaňte, ugura meso u mašinu pa je pokrene. Kako bi odozgo silovitije gurao sirovo meso kroz otvor, tako bi ono brže izlazilo u
4
trakicama na drugoj stráni. Kad bi palo na tanjur, slagalo se u hrpu rezanaca u kojoj se više ništa nije moglo raspoznati.
5
NESANICA
Žena več několiko noci za redom nije mogla zaspati. Ležala je u krevetu i odguravala stopalima plahtu pa je povlačila natrag kad joj se učinilo da postaje hladno.
Čovjek u kariranom sakou pred zemljopisnom je kartom objašnjavao veliku seobu národa. Žena je pritisnula tipku, a na ekranu se pokazao mravinjak. Smeda tjelešca penjala su se jedno preko drugog i nestajala u utrobi zemlje povlačeči za sobom malu ljudsku šaku. Uvukli su prvo zapešče, a ondaje nestalo i svih pet blatnjavih prstiju. Žena pritisne ponovo i ugleda pločnik s parkiranim motorom pokraj kojeg je ležala prevrnuta cipela.
Kad joj je dosadilo mijenjanje kanala, utočila šije čašu vode i izašla na balkon. Nad dučanima su svijetlile reklame i ženi bude žao oglodanih fasáda. Pomisli da su baš zbog tog neprestanog fluorescentnog treptanja iz grada nestali šišmiši.
U hodniku zazvoni telefon.
- Halo? - upita žena, ali ne dočeká odgovor.
U kupaonici je napunila kantu vode. Kroz šištanje iz pipe ponovo je čula zvonjavu. Čekala je da odzvoni pet šest puta i tek se onda javila. Nije řekla ništa, samo je šutjela.
- Dobra večer - napokon če nepoznati muški glas. Žena je nastavila šutjeti.
- Ja sam vas zvao maloprije - objasni čovjek. - Oprostite, nisam vas htio prepasti. Živim u zgradi preko puta. Praktično smo susjedi. Mislio sam.
- Što ste se mislili?
- Ma ne znam zapravo. Samo sam bio znatiželjan. Ne mogu spavati po noči, pa sam mislio. Možda. Što vi radite sada?
Sa slušalicom izmedu ramena i uha, žena je zalijevala cviječe u sobi. Prvo bi rukom popipala zemlju da vidi koliko je suha.
- Trančiram mrtvo tijelo svoga muža - odgovori nakon krátke pauze.
6
- Kako to mislite? - u nevjerici se javio glas s druge strane.
- Ubila sam ga prije tri dana i sad ga polako režem u komade da ga mogu lakše spremiti u frižider.
U jedan od tanjuriča ulila je převise pa se přelilo skupa sa zemljom i voda joj je smočila stopala.
- Dajte, nemojte se tako šaliti - pokuša muškarac.
- Ne šalim se. Zapravo, ponestalo mi je vrečica za smrzavanje. Imate vi možda viska? Ako imate, ja sam za par sekundi do vas. Samo da obučem šlape.
S druge strane čulo se beživotno glasanje aparata.
Žena vrati slušalicu na mjesto i ode po krpu za pod. Obrisala je mokro mjesto na parketu i pogasila svjetla. Blatnjavih stopala legla je u krevet omotala se plahtom i istog třena zaspala.
7
BIRALI STE BROJ KOJI SE NE KORISTI
- Nena? - upita muški glas.
- Da? - odgovori ženski.
Čovjek koji je nazvao sklopi slušalicu.
- Čekajte - reče žena u prazno.
Vrátila je slušalicu na mjesto i odmaknula zavjesu několiko centimetara. Približila je dlan i pomirisala si prste. Cigarete. I prženi luk.
Spuštao se mrak. Vjetar je u oblacima nosio monotone kretnje. Po plastici telefonske govornice udarao je loše zalijepljen oglas.
Žena pogleda u smjeru glavne ulice. Ugleda pražne črte pješačkog prijelaza. Telefon ponovo zazvoni.
- Nena? - opet če isti muški glas.
- Što hočete? - upita žena.
- Tko je to? - uzvrati muškarac.
- Nena.
Muškarac zasuti.
- Zašto me tako gledate? - upita ga žena.
- Gledam? - čudio se muškarac - Ne vidim vas.
- Ja vas vidim.
- Kako? Što vidite?
- Sjedite za kuhinjskim stolom.
- Dalje?
- Prekrížené noge. Košulja, smeda. Imate zaliske. Čovjek se nasmije.
- Skoro ste me prevarili - reče.
- Obično im treba duže da shvate - reče žena pa ponovo odmakne zavjesu i pogleda van. Vjetar je nosio lišče i udarao njime o nogostup.
- Cesto to radite? - zanimalo je muškarca.
- Ne. Ovo mi je prvi put.
- Onda ste talentirani.
Cestom naide prolaznik. Zaustavi se pored telefonske govornice. Na oglasu je rukom bila nacrtana vatra. Ispod je pisalo: Hladno vamje?
- Što ako vam poklopim slušalicu? - upita žena.
- Ja sam vama maloprije poklopio, pa čemo biti jedan-jedan.
Prolaznik otrgne broj s oglasa, spremi ga u džep i krene dalje. Žena spusti slušalicu i sjedne na naslon kauča. Posegne za telefónom i pregleda pristigle pozive. Broj je bio nepoznat pozivni je bio gradski.
Ustane i spusti rolete. Iz torbe izvadi kanticu i polije dvosjed.
Prskala je tekučinu po stolu, tepihu, ormarima. U kuhinji stane pred neraspremljen stol. Tanjur s kostima i jednu prljavu čašu. Sve polije. Popne se na kat i obide sobe, dječju, spavaču i prostoriju s rasklopljenom daskom za peglanje.
Zadnja soba u koju je ušla bila je oblijepljena tapetama koje su prikazivale šumu. Žena se zagleda u stabla i učini joj se da im nema kraja. Pomislila bi daje ugledala zadnje, ali onda bi iza njega ugledala još jedno manje stablo. Učinilo joj se da če je, ako pogleda još i dalje, šuma uvuči unutra i više neče moči natrag.
Otrči u prizemlje, izvadi upaljač i kresne.
Vatra se digne i raširi.
9
Ponovo se začuo telefon. Žena ga je ostavila da zvoni. Izašla je iz kuče prije nego je vatra zahvatila hodnik i zaključala za sobom vrata.
Několiko metara niz cestu zamahnula je rukom i bacila ključeve u prvi grm.
10
MJESTO NA KOJEM SE TO OD TEBE OČEKUJE
- Tužan sam i umoran - rekao je glas s radija.
- Tužni i umorni - ponovio je drugi. - Zašto? Zašto ste tužni i umorni?
- Jer sam stalno ovdje. I uvijek je sve isto. Nikad se ništa ne mijenja.
- Razumijem. Vi tražite promjenu.
- Promjenu, da.
- Probali ste s frizurom?
U pozadini se čuo nasnimljeni smijeh.
- Gospodine? Ovdje ste?
- Jesam.
- Oprostite, ružna šala. Promjenu, kážete? Jeste razmišljali o tome da otputujete nekamo? Bar na krátko.
- To bi bilo dobro, ali ne mogu.
- Zašto? Danas si čovjek za malo novca može priuštiti neko fino mjesto za odmor.
- Nije stvar u novcu.
- Nego u čemu?
- U zatvoru sam. Zovem vas iz za tvora. Nastúpila je tišina.
- Dragi slušatelji, došlo je do prekida linije. Vrijeme nam je iscurilo. Bilo je ovojoš jedno izdanje emisije 'Mali...
Čovjek u automobilu promíjeni stanicu.
- Ne mogu vjerovati da ga netko plača za ova sranja - reče guleči omot čokoladice.
Gledao je kroz prozor prema benzinskoj. Automatska vrata bila su pokvarena. Jedna mušterija utrčala je taman prije nego što suje zahvatila.
Ispred prozora se odjednom pojavi djevojčica u vjetrovki. Čovjek spusti staklo.
- S kim ti to pričaš? - upita djevojčica.
- Sam sa sobom.
- Učiteljica veli da to rade samo ludi ljudi.
- Učiteljice lažu. -1 mislila sam.
Jedna mušterija izašla je iz ducaná držeči se za rame. Požurila je prema automobilu, zalupila vratima i ostala neko vrijeme unutra tresuči se.
- A koga ti čekáš? - upita ponovo djevojčica.
- Ženu. Otišla je na WC.
- Moja mama isto. Řekla je i meni da idem, ali meni nije sila.
- Onda nema smisla - reče muškarac i ugura omot čokoladice u pepeljaru.
Vrata dučana nekontrolirano su se zatvárala i otvárala. Prodavač iza pulta bespomočno je mahao rukama ispred gomile koja je zahtijevala da ih pusti.
Strelice na izlazu iz benzinske pokazivale su kamo se može stiči ako se vozi ravno ili lijevo. Na nebu nije bilo niti jednog oblaka. Čovjek je duž obzora tražio utičnicu u koju je uključeno veliko žuto što mu tuče u oči.
Uz cestu se dizala novogradnja. Bijele, zelene i plave kockice. Čovjeku se učini da na jednom od balkóna netko stoji.
- Gle, žena - reče. - Gola! Nasmije se i fučne u smjeru balkóna.
12
- Dobro, nečuje gledati.
Stavio je dlan slobodne ruke uz lice kao zakloň. Kockice se preokrenu. Balkon ostane s druge strane.
- Cijelim putem češ šutjeti? - upita čovjek.
Drveče je bilo nepregledno nagurano uz rubové vijugave ceste. Vozio je neko vrijeme u tišini. Čulo se samo zujanje automobila.
- Daj mi objasni što sam sad napravio? Ubrzavajuči, preticao je auto ispred sebe.
- Uvijek jedno te isto - reče uzrujano.
Naglo je skrenuo u drugu traku, ali je iz suprotnog smjera naišao auto. Opsovao je i vratio se u svoju traku. Uključio je rádio i pojačao ton. Činilo mu se da auti ispred njega voze strašno sporo pa imje trubio. Sustigao je kamion. Tenda na njemu se mreškala. Nestoje pisalo na njoj, ali čovjek nije razumio jezik. Pretekao je kamion i odvezao se daleko ispred.
Raslinje se postrojilo u očešljane pletenice oranica. Rijetke kuče koprcale su se u zlatnom. Několiko stotina metara kasnije uz rub ceste podigla se ruka.
- Vozačku i prometnu - reče policajac.
Prode kamion koji je čovjek několiko minuta ranije pretekao. Uhvatio je jednu riječ ispisanu na tendi i razmišljao o tome kako če je kasnije potražiti u rječniku.
- Znáte da ste prekoračili ograničenje brzine? - upita policajac pregledavajuči dokumente.
- Žurim. Žena mi je trudná - odgovori čovjek. Policajac se sagne i pogleda u auto.
- Koji kurac - zapita se. - Izadite iz auta, molim vas.
Čovjek izade. Teoretski gledajuči, ovakvim če se tempom do mraka cijela benzinska napuniti ljudima, razmišljao je. Naslonio se na vrata i ugledao zadebljanje na nebu. Nagnuo se kroz prozor prema suvozačkom mjestu.
13
- Kiša če - reče u prazno.
Široko se osmjehne, uzme alkotest iz policajčeve ruke i puhne.
14
NJET
- Misliš da če nam oprostiti? - upita prva žena drugu.
- Ne govori to - odgovori druga.
- Ti se nikad ne pitaš? - nastavi prva.
Dvořiště je bilo prazno i žene su sjedile na klupi ispod drveta. Izmedu sebe su stavile vreču s graškom.
- Zapravo, cesto - odgovori druga. - Noču kad ne spávam, ujutro prije službe, za vrijeme jela, dok ribam pod. Preispitujem se komadič po komadič.
Prva žena otrgne konac na mahuni, otvori je i istrese zrna u posudu na svome krilu.
- Ja se svega sječam - reče.
- Sječanje je najgore od svega.
- Ne mogu zaboraviti ni najmanju sitnicu.
- Najgore zlo. Mogla bih se iskupljivati tisuču godina i opet ne bi bilo dosta.
- Možda smo pogriješile.
Dvořištěm prode pjesma. Dječaci su vježbali za nedjelju. Kroz otvorene prozore vidjele su se glave kako pozorno otvárajú usta.
- Ne. Nismo. Ne mogu zamisliti drugačije nego ovako - reče druga žena uvjerena daje donijela právu odluku.
Obje prionu na posao. Radile su spretno i zdjele su se brzo punile.
- Nočas sam sanjala da sam vani - ponovo če prva.
- Što si radila?
- Ništa posebno. Vozila sam se u autobusu. Stao je i samo sam ušla unutra. Sjela sam kraj dječaka koji je nosio kavez s kanarincem. Rekao je da ga ide vratiti jer ne zna govoriti.
15
Ponudila sam da ga otkupim. Posegnula sam u džep i shvatila da nemam novaca. Ondaje došao kontrolor.
- Izbacio te van?
- Ne. Rekao je da imam besplatan prijevoz i da mogu kamo god hoču. Pogledala sam se u prozorsko staklo i vidjela da sam u odori.
- Stoje onda bilo?
- Probudila sam se. Zvonilo je.
Proba je završila i dječaci su izlazili iz zgrade.
- Što če biti od ovog graška? - upita ona koja je sanjala kanarinca.
- Pire.
-1 što još?
- Nisám pitala.
- Baš sam gladna. To je do ovog zraka. I drveča. Kao da smo na izletu. U praznom dvorištu čulo se kako pucaju mahune i padajú u vreču.
- Nedostaju mi pjesme - žalosno če prva žena.
- Tako lijepo pjevaju ta djeca - složi se druga. Odozgo su se vidjele samo ruke kako rade.
- Nisám ti řekla da sam poslije ponovo zaspala. Krátko. Sanjala sam da letim. Druga se žena nasmije. Tiho, iz navike.
- Ne sječam se da sam ikad bila tako sretna. Kad sam se ponovo probudila uhvatio me smrtni strah.
- Od čega?
- Od sebe.
- Pa nisi ništa napravila.
- Čula sam dječake kako pjevaju - reče prva žena potpuno ozbiljna. - Gulila sam grašak.
Izmedu njih je ležala vreca puna praznih mahuna. U dvorištu su se počele okupljati druge opatice na podnevnu molitvu. Skupile su se pod drvetom i otvorile knjižice. Dovršivši posao, žene su ustale s klupe. Podigle su svoje zdjele i prošle izmedu njih.
17
SVE ONO NA ŠTO SE MOŽE RAČUNATI
Na pločniku je ispružen ležao smetlar. Jedno je uho prislonio uz asfalt.
Iz smjera križanja naide prolaznica. Kad joj je začuo korake, smetlar se digne na rukama.
- Što to radíte? - upita ga ona.
- Slušam - odgovori smetlar.
- Što?
Smetlar ne odgovori. Podigne se na noge i uspravi.
- Kasnite na posao - reče.
- Da - odgovori žena. - Prespávala sam alarm.
- Znam, prolazite svako jutro.
Žena se zamisli, ali nije joj bio poznat. Prolazila je onuda svako jutro petnaest do osam.
- I ostali ste bez kredita na telefonu - nastavi smetlar.
- To ste me vidjeli maloprije na kiosku kako kupujem.
- Odavde nisam mogao vidjeti - reče smetlar i sagne se pa joj rukom pokaze kut.
- Da vidim.
Žena podigne rubové kaputa i klekne na tlo pa se skroz spusti. Prislonila je glavu i slušala. Ležeči, vidjela je samo komadič asfalta ispod guma automobila parkiranih uz cestu. Ispruženu tako na tlu, s uhom na asfaltu, odjednom je uhvati očaj. Kako sam glupa, pomislila je, što ako on sad sjedne na svoja kolica i pregazi me. Ukočila se i nije se mogla natjerati da ustane.
Smetlar je stajao sa strane. U daljini je na križanju vidio djevojčicu kako otvara vrata frižidera. Izvadila je sok i platila trafikantici.
- Curica je gluhonijema - reče smetlar.
18
Žena pronade čvrsto mjesto u sebi, upre se iz sve snage i digne, kose rasute po licu. Po odječi joj se nahvatalo lišče. Otresala ga je žustrim pokretima.
Na ulazu u zgradu s druge strane ceste nalazio se park u kojem su trčala djeca. Igrala su se lovice i čulo se samo tupo udaranje cipela po trávi.
- Ide u školu preko puta - nastavi smetlar naglo pocrvenjevši.
Žena ga i ne pogleda. Prstima prode po kosi, pritegne pojaš na kaputu i krene svojim putem. Cijelo se vrijeme u sebi čvrsto držala za ono mjesto, tako da bude sigurna da postoji.
Kad je skrenula iza ugla, smetlar iz kolica dohvati metlu. Od lišča koje je otresla brižno napravi hrpicu, kao da skuplja nešto dragocjeno, pa je brzo pokupi u kantu da je ne raspe vjetar.
19
ŽICE
Opet se čuo onaj zvuk.
- To je od radijatora - reče žena.
- Nije. Vidíš daje ugašen - odgovori muškarac.
- Kako kad sam ga ja maloprije upálila?
- Aha. Onda može biti. Iako, sumnjam.
Nisu bili sigurni kada se prvi put pojavio, možda tek te zime, a možda i prije několiko godina.
- Čuješ ti ovo? - řekla je žena.
- Koje?
- Ovaj zvuk. Tiho. Sad. Čuješ?
- Nisám siguran. Na što misliš?
- Čekaj. Evo sad, opet.
- Stvarno. Stoje to?
- Ne znam.
Ležali bi u krevetu, muškarac u rupi izmedu dva madraca, i dodirivali se stopalima.
Netko bi ustao i stavio vodu za kavu. Zatim bi upalio radijator i vratio se natrag u krevet pričekati da se soba zagrije.
Ni ljeti nije bilo puno drugačije. Noču su prozori bili otvoreni i zavjese razmaknute i onaj tko bi ustao prvi, morao se dici i spustiti zastore da ne prodře svjetlost.
- Več je treči mjesec - reče muškarac.
Ispod tamnog zastora probijala se magla. Kroz prugu stakla vidjela se balkonska ograda i
20
povíjeno drvo iza nje. Pod teretom vlažnog zraka naginjalo se nad praznim štrikom za veš.
- Još malo i opet čemo piti kavu na terasi - odgovori žena.
Muškarac se nagne nad njezin madrac i podigne čašu vode koju je pripremala svaku večer prije spavanja, za slučaj daje probudi žed.
- Evo ga ponovo - reče žena.
- Ali stoje to? - zapita se muškarac izmedu dva gutljaja.
- Sigurno je radijator. Dolazi s ove strane, a nema što drugo biti.
- Da - odgovori nesigurno muškarac.
- Jedino ako imaš još neki aparát tu na policama.
- Nema ničega.
- Možda je mobitel.
Žena dohvati svoj telefon s parketa uz uzglavlje i pričeka. Zvuk se ponovi, ali nije dolazio iz telefona.
- Nije to - reče.
- Nije ni moj.
- Čudno kako ga ne čujemo preko dana.
- Možda su tada svi drugi zvukovi preglasni.
- Možda je negdje ugradena bomba - reče žena. - Možda nas susjedi pokušavaju ubiti jer stvaramo buku.
Žena ustane i prode po sobi.
- Laptop nije - reče tražeči pogledom.
- Nije ni rádio - nastavi.
Ustao je i muškarac i otvorio novo mlijeko. Ulio ga je u šalice s kavom i spustio ih na stol.
21
Žena uzme svoju. Osjetila je šečer, ali svejedno otpije.
- Mora daje bomba - reče.
- Radijator je - odvráti muškarac i uključi laptop. - Stavila si na največu temperaturu pa se pregrijao.
Sjeo je, otvorio mailove i čitao.
Žena mu stane iza leda. Muškarac brzo spusti prozor da žena ne vidi što piše, otvori novi i ukuca google.
- Znáš što ja mislim? - reče žena. - Mislim da taj zvuk dolazi od nekoga od nas. Muškarac se okrene prema njoj. Trljao je dlaňové prstima.
- Od mene sigurno ne - reče kao da se bráni od svih mogučih optužbi.
Žena nije ciljala ni na što konkrétno. Ali vidjela je u filmovima. Sada je trebalo biti brz i odlučiti koju žicu prerezati, crvenu ili plavu.
22
NA KRAJU SVIJETA
U restoranu na kraju svijeta sjedili su žena i muškarac.
- Bar nam neče biti zima - reče muškarac. Skinuo je vestu i popipao rebra radijatora.
- Ne znam - reče žena. - Zime su tamo navodno grozne.
- To su priče - odgovori muškarac. - Ako ovdje griju, preko je sigurno još i toplije. Žena je sagnula glavu i položila lice u dlaňové. Udisala je i izdisala kroz njih.
- Cijelo vrijeme se koncentriram na to da ne zaboravim kako se sada zovem - reče ne skidajuči ruke s lica. - Zapisala sam na komadič papira i stavila ga u novčanik.
Po restoranu je krúžila konobarica i mijenjala košarice s kruhom.
- Nije ni meni baš svejedno - reče muškarac.
- Ali u novčaniku več imam dokumente na kojima piše to isto - odgovori žena i naglo otkrije lice.
- Vera, molim te, nemoj opet počinjati.
- Vidiš?
Konobarica stane pred njihov stol i sumnjičavo ih pogleda. Košarica s kruhom bila je puna. Na vrhu je ležao načeti slanac. U tijestu je ostao otisak nečijih zuba.
- Ako niste spremni, možemo vas preseliti na neko drugo mjesto - reče. - Ovdje neki ljudi več čekaju svoj red.
- Samo još trenutak, molim vas - reče muškarac posegnuvši za salvetom koja je stajala kraj njegovog tanjura pa je raširi i zatakne za ovratnik.
Kad ih je konobarica ostavila same, žena ga napadne.
- Što ti je? Zar smo mi tu da nešto molimo?
23
Muškarac nije imao što za reči. Znao je da im je to možda posljednja šansa da přijedu na drugu stranu.
Zagrlio je ženu i ona mu se sklupčala u naručju. Dlanovima se čvrsto primila za njegovu majicu i gurnula glavu medu slova.
Muškarac je kroz panoramsko staklo prozora promatrao dogadaje vani.
- Hočeš da ti ja pričam što se dešava? - upita ženu. Ona nije dala znak da pristaje.
- Ali jako je lijepo - reče muškarac. - Sad ona ponovo sjedi u autu i izvukla je onu crvenu majicu koju joj je bacio iz aviona.
Gleda kuču i razmišlja kako daje raznese.
Konobarica je napravila još jedan krug. Zamijenila je sol i papar i poravnala stolnjake.
- Stvarno je prelijepo - nastavi muškarac. - Eksplodirao je bazén. I kauč eksplodira. Sad je eksplodirao frižider. Sve leti po zraku. Rajčice, riba, komadi sira. Boca mlijeka. Sve se zapálilo. Baloner leti prema gore. Puno čarapa. To su raznijeli ormar. I one čudne valjkaste stijene su eksplodirale. Sva ona prašina.
Zašutio je i pustio ženu iz zagrljaja. Težina tijela je prevagnula i žena je polako skliznula na stol. Otvorila je oči i pred njima se pružio pogled na beskonačni bijeli stolnjak. Kroz rupice na pletenoj košarici za kruh vidjela je da se po donjim šnitama nahvatala bijela plijesan.
Ponovo im pride konobarica. Muškarac uhvati ženu za rame.
- Molim vas, dodite sa mnom - reče im konobarica ljubazno koliko je god mogla. - Kamere su spremne.
24
NESTAJANJE
Žena je otvorila jedno oko pa ga ponovo zatvorila. Preko ruba toplaninog dimnjaka padao je gusti crni dim.
- Dobro jutro - reče joj muškarac.
Sjedio je za radnim stolom i na prekrížená koljena naslonio je lakat. Sve do sredine nadlanice navukao je žutu krpenu lutku s proštepom umjesto očiju. Izmedu palca i ostalih prstiju klatio se dugački crveni jezik.
- Dobro jutro - reče muškarac ponovo, otvárajúci i zatvárajúci krpena usta. Uz ljestve duž toplaninog dimnjaka penjao se čovjek.
- Možda bismo trebali pozvati nekoga - reče žena.
- Koga? Zašto? - pitao je muškarac s čudenjem.
- Ne znam, nekoga. Policiju. Ili vatrogasce? Muškarac ju je šutke gledao.
- Da provjerimo što je s tim čovjekom - pokaže žena kroz prozor. Muškarac se okrene prema dimnjaku.
- To je normálna procedura - reče. - Tako rade svaki dan.
Dim je padao taman i nerazrijeden i u zraku se stvorila jasna linija čade.
Žena se okrene prema zidu. Na tapetama je kemijskom blijedo bilo ispisano: živjeti je nepristojno.
Gazda im je svojedobno ispričao kako je stan, prije nego su se oni uselili, iznajmljivao studenticama. Prošlo ih je dvadesetak kroz ovu sobu.
Slova su bila nespretna i trbušasta, gotovo dječja. Ženi se zgadi i sama pomisao.
- Moramo odseliti odavde - reče odjednom.
25
Muškarac se spusti sa stolice na tepih i priblíži joj se na několiko centimetara. Žena u njegovim zjenicama ugleda svoje ispupčeno lice. Žuta se lutka spusti na njezinu dojku. Tkanina je bila stará i izlizana, meka na dodir. Žena je dotakne kao da provjerava jesu li mu unutra prsti.
Netko pokuca na vrata. Bio je njihov red da pometu lišče s terase koju su dijelili sa susjednim stanom. Za několiko trenutaka pokuca na prozor. Znali su da su zavjese razmaknute i da se izvana vidi u sobu, ali su se pravili da spávajú.
Muškarac je osječao kako ženino srce kuca snažno i ujednačeno, kao dobro namješteni mehanizam.
- Pravimo se da smo mrtvi - reče žena ne otvárajúci oči.
Kucanje je prestalo. Čovjek na vrhu dimnjaka prebacio je prvo jednu, a onda i drugu nogu preko ruba i nestao.
26
BOLEST
Žena se podigla na lákat i napipala prekidač. Primaknula je prst žarulji i promotrila blijedu točkicu s jedva vidljivim crvenim obrubom. Bila je bolna na dodir. Potražila je vršak trna ili žalac nekog insekta, ali ništa slično nije bilo vidljivo pa je ugasila svjetlo i nastavila se okretati u mraku s ve do jutra.
Sutradan je našla muža kako sjedi na podu u dnevnom boravku i odvijačem popravlja pedálu na njenom biciklu.
Sjetila se kako joj je nedávno rekao daje oglupila.
Bicikl je bio ružičast i stajao je preokrenut naopako. Bio je pokvaren več mjesecima. Žena je poželjela nešto reči, pitati zašto ga je baš sada izvukao iz podruma. Oglupila si, rekao joj je, više uopče ne razmišljaš.
Žena dotakne kotač na biciklu i zavrti ga. Pedále se stanu okretati. Muškarac je pogleda.
- Što bi mi ovo moglo biti? - upita žena podižuči kažiprst. Muškarac je spustio odvijač i pogledao bolje.
- Imala sam takvo nešto i ovog ljeta - nastavi žena. - Tri, četiri plika svuda po prstima. Pedále su usporile. Žbice na kotačima polako su se okretale jedna za drugom.
- I ja to nekad znam imati - reče muškarac. - Kad puno radim rukama.
Odvijač je ležao na tepihu u sredini veliké koncentrične šare. Pokazivao je u smjeru prozora kroz koji se vidjelo nisko jutarnje šunce.
- Jel ti sad lakše? - upita muškarac.
- Pa je - reče žena.
- Sad kad znaš da nečeš umrijeti - rugao se muškarac.
27
Podigao je odvijač i upiknuo je u rebra.
- To si mislila, jel tako? - nastavio je. - Da imaš neku tajanstvenu smrtonosnú bolest i sad ti je lakše. Sad kad znaš da je imam i ja. Jel tako?
Muškarac ju je pikao odvijačem, a žena je glumila da uzmiče i smijala se saginjuči glavu. Da me bar probode, mislila je, da me bar cijelu izbode.
28
CAMERA OBSCURA
Vráta lifta zatvorila su se suhim pneumatskim zvukom.
- Koji kat? - upitá čovjek.
- Četrnaesti - odgovori žena.
Čovjek stane nasuprot ženi i okrene od nje glavu. Promatrao je svoj odraz u ogledalu postavljenom cijelom dužinom kabine. Žena zamisli kako mu se od uspona stišče tijelo, kako se smanjuje i ona mu odozgo pogledom strijelja masno mjesto gdje je počeo gubiti kosu.
Bljesnula je devetka, čulo se zvonce.
Čovjek izade, a žena se okrene prema vratima. Pogledom je požurivala žutu svjetlost što se penjala kroz tipke.
Na zadnjem katu stisnula je gumb na kolicima i niz hodnik se odvezla do zadnjeg stana u nizu.
Na ulaznim vratima čekao ju je muškarac. Prihvatio je naslon kolica i odgurao je do praznog mjesta uz prozor.
Žena stane skidati rukavice. Pažljivo je izvlačila prst po prst i pogledom slijedila muškarca dok je otvarao frižider. Izvadio je zdjelicu s graškom i dohvatio jedno zrno. Ogulio mu je kožicu i zgnječio ga palcem i kažiprstom.
- Jesi donijela? - upita ženu i spusti grašak u akvarij.
Pojede zatim praznu kožicu s jagodice prsta i podigne akvarij prema svjetlu. Pozorno je promatrao ribu kako jede.
Uskoro je voda ponovo bila čistá. Riba se spustila dublje i krúžila uz staklo. Muškarac spusti akvarij natrag na stol.
Žena skine torbicu s ramena i izvadi fotografiju. Ovije ruke muškarcu oko vrata i on je iz kolica prebaci na dvosjed. Sjedne kraj nje, pa je smjesti sebi u krilo.
29
Žena mu křene pričati kako su jednog dana ribe za mornarima izašle na kopno i zadržale se toliko dugo da su im narasle noge.
Od šramote se nisu mogle vratiti natrag u more pa su.
- Stáni - reče muškarac.
Uzeo je fotografiju koju je donijela sa sobom i prislonio je na kolica. Uhvatio je ženu za stražnjicu i zario nokte. Gledao je u sliku. Žena je gledala dlačice u njegovom uhu. Pa u akvarij. Zlatna ribica otvárala je usta i iznutra je bila sva crna.
30
NA CESTU JE IZAŠAO ČOVJEK
Na cestuje izašao čovjek s čekičem.
- Gdje je? - upitao je mladica koji je baš prolazio onuda.
- Tko? - upitá mladič začudeno.
Čovjek ne odgovori. Zaputi se medu automobile parkirane ispred zgrade. Tamo su na trávi ogradenoj glatkim kamenjem stajale vrece pune zdrobljenih keramičkih pločica.
Mladič slegne ramenima i produži. Nakon nekoliko metara se okrene. Čovjek se nagnuo nad vrece i gledao u trávu. Ugleda nešto i podigne to s tla. Odvagne predmet na dlanu i spremi ga u džep. Sjedne pod stablo, skine kapu i obriše si čelo. Odloži čekič na tlo.
Mladič se vráti natrag. Sjena mu padne preko čovjeka.
- Sad vas prepoznajem - reče slavodobitno.
- Molim vas - prekine ga čovjek.
- Nevjerojatno - nastavi mladič. - Nitko mi neče vjerovati kad budem prepričavao. Sjedne kraj čovjeka i sjena mu se sklupča uz noge.
- Sjajno, sjajno - reče. Gledao je čovjeka s divljenjem.
- Svega se sječam, iako je prošlo dosta vremena - reče. Čovjek dohvati čekič s tla.
- Nečete me valjda udariti? - nasmije se mladič. I čovjek se nasmije.
- Ne znam. Možda. Čega se sječate? Mladič ga pogleda s još večim obožavanjem.
31
Čovjek iz kombinezona izvadi foliju i razmota je.
-Jedno je sigurno - reče - moja žena pravi najbolje sendviče na svijetu - i zagrize.
Mladič ga je gledao kako žváče i guta. Nijedan komadič nije pao na tlo. Krastavci, salata, majonéza, komadiči šunke, svěje složno i prirodnim redom završavalo u čovjekovim ustima.
Mladič ga je uporno gledao. Očekivao je točno takvu vrstu usredotočenosti. Kao balet, pomisli, potpuno besmisleno koliko i neuništivo.
- Stoje? - upita ga čovjek.
- Ništa. Dajte, nastavite.
Čovjek pojede ostatak sendviča, zgužva foliju i baci je prema vrečama s keramičkim pločicama.
Mladič če:
- Zašto ste to napravili?
- Zašto sam bacio smeče u trávu?
- Ne to.
Čovjek je podigao lice kao da se sunča. Približavalo se podne i sjena drveta pod kojim su sjedili sužavala se u tamnu točku.
- Vi ste izrazito svjetloputi - čovjek če mladičů. - Ako nastavite sjediti ovdje s vremenom če vam se pojaviti male promjene na koži. Nečete ih ni primijetiti, crvenkaste mrljice, zatim če se povečavati, mijenjati i napokon, kada svi oko vas budu primječivali da vam se nešto čudno dešava, natjerat čete se da odete doktoru i on če vam reči da imate rak kože.
- Zašto to sad govorite? - plaho če mladič.
- Kazem vam što vam je pametno. Čovjek iz džepa izvadi onaj predmet.
Prsten je bio sitan i jedva da mu je stao na mali prst. Sjajio se dok je čovjek okretao dlan. Ostavi ga na ruci, ustane i ode do ulaza u zgradu. Zamahne čekičem i razbije staklo na
32
ulaznim vratima. Gurne ruku kroz rupu i dohvati zasuň s unutrašnje strane pa otvori vrata i potrči uz stepenice.
Mladič se nije mogao otresti osječaja daje pokraden. Prevrtioje film unatrag do trenutka kada se čovjek nagnuo nad trávu tražeči pogledom. Imao je osječaj daje to bilo namijenjeno njemu. Taj prsten, ili bilo što drugo stoje isto tako moglo ležati tamo.
33
VELIKÁ NUŽDA
Muškarac je gurao kolica, a žena je u njih stavljala stvari. Subotom popodne išli su u tjednu nabavku.
- Trebali smo stati u neki drugi red - reče žena kad su se zaustavili pred blagajnom. - Ovaj je najsporiji.
Izvadila je olovku i stala križati s popisa.
Několiko metara od njih blagajnica je pokrenula traku. Gospoda ispred nje otvorila je torbicu i izvadila novčanik.
- Kartica za bodové? - upita blagajnica.
- Što kartica?
- Za bodové. Imate ju? -Ne.
- Želite li ju? -Ne.
Gospoda je izvadila novu lijepu novčanicu kao da u intimi zahoda vadi listič najfinijeg toaletnog papira.
Žena se zaustavi na pola popisa.
- Zašto si ih prestao uzimati? - upita muškarca.
- Več sam se počeo pitati jesi li uopče primijetila.
- Našla sam ih u smeču.
- Ne trebam ih više - reče muškarac.
- To kaže doktor?
34
- Čvrsto sam uvjeren da bi se složio sa mnom.
Na velikom ekranu iznad izlaza išla je reklama za trgovački centar u kojem su se nalazili. Uskoro slavimo svoj treči rodendan! Klaunovi, žongleri, nagradne igre!
- Osječam se savršeno - reče muškarac.
- To je samo nuspojava.
- Da sam bar to znao ranije.
- Osječam se kao glupača kad ti morám objašnjavati stvari - reče žena.
- Meni paše što si takva.
S police je dohvatio žvake i otvorio ih. Imale su okus borovnica. Načeti paketič bacio je u kolica, na vrh hrpe.
- Uvijek to kážeš - prigovori žena.
- Zašto mi onda vjeruješ?
- Jer onda i sam povjeruješ pa neko vrijeme bude dobro.
- Imaš pravo. Ja sam budala.
Blagajnica je pomagala mušteriji ispred njih spakirati robu. Jednaje vrečica bila zatvorená sa svih strana. Istrgnula je i drugu i treču, ali cijela je rola bila neispravna. Morala je ostaviti kasu i otrčati po novu.
Muškarac je u meduvremenu vadio stvar po stvar i stavljao ih na traku.
- Toaletni papir! - sjetila se žena.
Birala je brzo. Izmedu žutog mirisnog s otiskom cvjetova i plavog običnog odabrala je treči. Narančasti. Uzela je odmah dva paketa i zastala medu policama.
- Kartica za bodové? - upita blagajnica kad je dotrčala natrag. Muškarac je strpljivo čekao daje provuče.
Iza njega se več napravio dugačak red.
35
Podigao je hlače i pokušao ih namjestiti da ne padajú. Gubio je kile. Shvatio je kad je primijetio da je prešao i zadnju rupicu i da više ne može pritegnuti remeň.
Čvrsto obujmivši papir, žena se nije micala. Stajala je medu policama i čekala da vidi što če napraviti.
Čovjek je otpustio remeň i pustio hlače da padnú. Izvukao je noge i ostao u dugim gačama. Kako je vidno smršavio, ni njih više nije imalo što držati, pa su spuznule na pod. Nije ga hvatala panika ni kad se toliko smanjio da mu je majica dosegla do gležnjeva. Naposljetku se nekako probio kroz njezine nábore, uhvatio se za žnirance i izašao iz cipele koja je bila tolika da je mogao leči cijelom dužinom i ne bi mu bilo tijesno. Pričekao je da se žena vráti s toaletnim papirom, da istrgne jednu vrečicu iz nove role pa je poslušno ušao unutra i prstom probušio rupicu da se ne uguši na putu do doma.
36
VIDJETI MEDVJEDE
- Govori glasnije. Ništa te ne razumijem. Žena se još više utiša.
- Nismo vidjeli medvjede - ponovi.
Sjedili su na zidiču i pili sok koji su kupili na štandu kraj ulaza.
- Morám zapaliti - reče muškarac - stvarno morám. Ženino lice se izobličilo.
- Lud sam. Stvarno sam lud - reče muškarac. Pronašao je kutiju i zapalio.
- Sad mi ponovi-reče.
Prolazili su ljudi gurajuči dječja kolica. Na rubu jezera plivali su labudovi. Svako toliko zagnjurili bi glavu medu lopoče.
- Moramo vidjeti medvjede - ponovo če žena.
- Što moramo vidjeti? Daj molim te govori malo glasnije.
- Kazem, vruče mi je.
U obližnjem kavezu na jednoj je ruci visio majmun. Njihao se i zabavljao posjetitelje. Na podu su ležali komadi pereca iako su svuda stajala upozorenja daje životinje zabranjeno hraniti.
- Sto godina nisam bio u zoološkom - reče muškarac. Žena zaplače.
Muškarac baci dopola popušenu cigaretu i podboči se dlanovima o zidič.
- Što ti je sad?
37
Žena se tresla.
- Nismo trebali doči - reče.
- Kako? Pa ti si ta koja je htjela.
- Znam da jesam. Ali vidiš što se dešava.
Muškarac pričeka da se smiri. Izvadio je kutiju i ponovo zapalio.
- I samo žderem - nastavi žena. - Přetvořit ču se u svinju.
- Je li to normalno? - pogleda je iskosa muškarac.
- Otkuda da ja znam?
Skupina ljudi pred kavezom kladila se koliko če dugo majmun izdržati viseči na jednoj ruci. Stajali su pridržavajuči djecu da ne pridu převise blizu jer su procijenili da bi majmun svaki čas mogao skočiti na rešetke.
Djevojčica koja je prolazila stazom, upita svoju mamu:
- Zašto ova teta plače?
- Boli ju oko.
Nisu ni odmakle, a muškarac i žena prasnu u smijeh.
- Čuj ti nju - reče muškarac.
- Genijalno.
- Izmisliti bilo kakvu glupost. Možemo mi to. Žena primakne glavu i prstom potegne kapak.
- Stvarno sad. Daj vidi imam li nešto unutra.
Muškarac odbije pogledati. Nastavio je sjediti i pušiti. Zurio je u tragove koje su u šljunku ostavljala dječja kolica.
Majmun u kavezu zamahnuo je i prebacio se na drugu prečku, slijedeči hlad.
38
Jedan otac opsuje.
- Ne znam kako drugi uspiju. Ja samo želim da sve što prije zavŕši - reče žena. Lice joj se potpuno osušilo na suncu.
Sjedili su na zidiču i gledali labudove kako kruže po sjenovitom dijelu jezera.
- Moramo vidjeti medvjede - radosno če žena.
- Imaš pravo, užasno je vruče - odgovori muškarac.
Skočio je sa zidiča i savinuo ruku u laktu da se žena uhvati. Ispod pazuha mu se na košulji napravio veliki znojni kolut.
- Idemo do ulaza - reče. - Osušila su mi se usta.
Žena prihvati njegovu ruku, dlanom obuhvati donji dio trbuha pa se spusti na šljunak.
Kad su se svi posjetitelji razišli, majmun skoči s prečke i skine masku. Uputi se u dubinu kaveza i pokuca o mala vráta. Iznutra mu otvori žena u majmunskom kostimu.
- Ne mogu više ovako - reče čovjek-majmun. - Ovo nije za izdržati.
- Brzo, ulazi unutra dok te netko nije vidio - naredi mu žena zvjerajuči uokolo pogledom. Pričekala je da čovjek-majmun ude, a onda je zatvorila vráta i kavez je ostao prazan.
39
BABLJE LJETO
Neki dan smo Olafa Jožu Nielsa Badurina Kovačiček - Žarka pronašli mrtvog iza Coca Colinog frižidera. Žarko se i prije znao izgubiti na neko vrijeme, pa nismo ništa sumnjali, a kako je frižider stajao izvan dosega, u samom kutu sale, trebalo nam je několiko dana da shvatimo što se zapravo děsilo.
Čistačica ga je pronašla dok je mela. Zapravo, tako smo shvatili da ne mete onoliko cesto koliko bi trebala i tada smo shvatili što nam je činiti.
40
NITKO NE ZNA KAKO SE REVI TOČNO ZOVE
Sjedi na stolici i puši, a slobodnom rukom okreče ručicu i uvlači plahtu u valjak za peglanje. Kaže mi da joj se javim sljedeči put kad dodem u njezin grad. Da če mi pokazati gdje su najbolji čevapi.
- Zimi radim onako nešto da ubijem vrijeme. Kod Kineza izradujem oči za transplantaciju. Ili slično. Pravog posla nema - kaže.
- To je najljepši grad u Tyrell Corp - nastavlja, a cigareta medu njenim prstima dogorijeva i pepeo pada na pod.
Režuči blitvu, odrezala šije pola jagodice na kažiprstu. Donio sam joj Bivacin, ali je rekla da če rana zacijeliti sama. Sad perem sude umjesto nje i gulim krumpire za pire, jer ne voli ni školjke ni ribe, pa več treči dan za redom jede punjene paprike.
- Od zaradenih novaca kupit ču si nove zube - kaže mi i uvuče novu plahtu u stroj.
41
NEDJELJA
Dijete je bilo još maleno i kad je prebacilo nogu preko ruba kutije da izade, prevrnulo se skupa s njom na trávu.
- Josipe, pazi - rastreseno je rekao muškarac za vrtnim stolom.
Na naslovnoj stráni masnim je slovima pisalo Sezona podbacila. Čovjek je zaklopio novine. Presavio ih je na pola i ostavio da mu leže u krilu.
Pokraj živice koja je dijelila njihovo dvořiště od susjednog, čučala je žena. U ruci je držala škáre i tupom se stranom česala po potkoljenici.
- Prokleti komárci - řekla je gubeči strpljenje.
Dijete se oslobodilo kartonske kutije. Podiglo se s travnjaka i potrčalo prema kuči. Muškarac je u náletu vjetra osjetio miris zemlje.
Svom se snagom zabilo u zid. Kaciga na glavi od udarca je odskočila i dijete je ponovo ležalo na tlu.
- Josipe! - viknuo je muškarac.
Žena je oprezno gurnula ruku u grmlje.
Ležeči na tlu, dijete je diglo glavu i pokazalo prstom. Svi su pogledali u tom smjeru. Na nebu se pojavio veliki zeleni balon.
- Čak četrnaest posto? - razmišljao je i dalje čovjek.
Još samo malo, pomislila je žena pružajuči vrhove prstiju dublje u živicu sve dok nije dotakla nešto toplo i vlažno.
U udubljenje na djetetovoj kacigi zalazilo je šunce.
42
SRETAN DAN
Umjesto da přijede zebru, starac je ostao nasred ceste. Digao je štap i dao znak autima da produ.
Vozač prvog automobila mahne rukom u znak zahvalnosti i polako křene. Vozači iza su ga slijedili.
S druge strane ceste naide pješak. Pogleda na obje strane. Jedan automobil uspori, pješak stidljivo kroči, odluči se i brzo přijede preko. Starac je nastavio mahati štapom dajuči znak da se promet ne zaustavlja. Pješaka nije niti pogledao. Vrtio je štapom i davao znak koloni da je prolaz slobodan.
Naide još několiko ljudi. Jedan iz ljekarne, dvoje, troje iz knjižnice na uglu. U hrpi, svi křenu preko. Automobili se zaustave i puste ih. Starac je jednom rukom mahao štapom, a u drugoj je držao bijelu plastičnu vrečicu. Kolona iz suprotnog smjera zaustavila se i čekala da propusti one kojima je davao znak. Iz knjižnice izade žena u štiklama i křene prema starců. Nešto mu je govorila, ali on se nije obazirao. Žena pokuša opet, ali starac nastavi svoj posao, pa žena odustane i vrati se u knjižnicu. Ušla je u izlog s naslaganim knjigama i nastavila proučavati križanje.
Prode tramvaj. Prode još několiko pješaka. Starac je čvrsto držao zaobljenu dršku, podizao je drveni štap visoko i okretao ga u zraku. Automobili su prolazili tom stranom, a s druge se več stvorila dugačka kolona. Vozači su trubili i otvárali prozore da vide o čemu je riječ. Jedan izade i pristúpi starců.
- Čovječe, jesi ti lud? Pa moramo proči - reče mu.
Starac ga i ne pogleda. Stajao je pogrbljen i mahao štapom. Apotekarka u ljekarni zamiješa prašak, uspe ga u papirnatu vrečicu i zavrne joj rub. Knjižničarka dohvati jednu od knjiga iz izloga i počne je trgati. Ljudi na tramvajskoj stanici gledali su u starca, pa sebi u nokte, pa na kraj ceste da vide stiže li njihov broj.
- Makni se - ponovo če vozač starců. - Netko če te zgaziti.
Starac je samo mahao. Na vrečici koja mu se njihala u drugoj ruci vidjeli su se obrisi svinjske glave. Pečene uši samo što nisu probile tanku plastiku. Još automobila iz njegovog
43
smjera prode. Kako bi koji vozač prošao, imao je osječaj daje to njegov sretan dan.
44
TIMBER!
Čovjek poliže palác i zagladi si obrve. Sjedio je za šankom u izlogu kvartovskog kafiča i promatrao svoj odraz. Ugleda kako iz kamióna s dizalicom na pločnik izlaze radnici noseči motorne pile.
Razmišljao je gladeči se po svježe obrijanoj bradi. Nikako se nije mogao sjetiti kako se zovu ta stabla. Kroz izlog je pratio kako radnik na visini od desetak metara pili granu po granu. Prvo je skratio sve manje, a ondaje prešao na one vece.
Čovjek nije čuo ni pilu ni upute onih koji su stajali ispod stabla i skupljali otpiljene grane. Dovršio je kavu i zamolio konobaricu da mu donese novine.
Ostalo je još samo deblo. Sve grane, raskomadane, ležale su uokolo na betonu. Čovjek pomisli da če doči orijaški drvosječa i jednim zamahom sjekire oboriti sakato stablo uzvikujuči timber! Zamišljao je kako deblo pada na krov obližnjeg automobila, pali se alarm, a njegov vlasnik izliječe van s rukama u zraku i skupljenim čelom. Kad je digao pogled, vidio je da radnik motorkom pili šnitu po šnitu i pažljivo ih spušta na tlo. Brzo je bio gotov, a onda ga je dizalica premjestila do sljedečeg stabla u nizu.
Čovjek je zatvorio nepročitane novine, platio račun i izašao.
Dok mu se približavao, mrtvo je stablo izgledalo kao bolesna šala. Tri veliká komada debla ležala su naslanjajuči se jedan na drugog kao goleme staračke ruke. Približio se i stavio dlan u crnu rupu koja se pružala sredinom cijelog debla, kroz sva tri komada. Kad ga je povukao natrag na prstima mu je ostalo malo prljavštine. Obrisao ih je o hlače, sagnuo se i kroz rupu na jednom od komada pogledao na drugi kraj ulice. Kao kroz teleskop.
45
MAHARADŽA
Dvije plastične ljetne stolice bile su složené jedna na drugu. Desno od njih stajala je jedna drvena s rupom umjesto sjedalice, a skroz iza metalna stolica s naslonom u obliku dva naopaka U.
Sve su bile prekrivene snijegom i odavale ljepotu stvari koje su ljudi zaboravili.
Na malenoj terasi nije bilo ničeg drugog. Preko noci je napadalo i bile su vidljive samo tanke pruge nožica.
Iz restorana je izašao Indijac u tankoj košulji. Podigao je plastičnu stolicu i sjeo na onu ispod nje. Prekrižio je noge, zapalio cigaretu i zavukao slobodni dlan medu bedra.
Sjedio je, pušio i gledao prema suprotnom zidu iza kojeg se nalazila kuhinja s velikim masnim pločama za pečenje.
Kroz otvorená dvorišna vrata ugledao je djevojke kako na štandu isprobavaju vunene kape. Prodavač je stajao ispred njih držeči zrcalo u ruci i okretao ga kako je koja tražila. Rádio je to poslušnošču koja je njegovim pokretima oduzimala bilo kakav značaj. Mogao je biti i stalak na kojem su visjele kape.
U snijegu ispod Indijčevih koljena opušci su napravili tamnu mrlju. Ponovo je počelo gusto padati. Indijac se usukao i zapalio novu cigaretu. Zakrivao ju je dlanom da se ne smoči i ne ugasi.
Kako je padalo sve gušče, pod stolicom bez sjedalice napravila se hrpa snijega koja je več doticala drveni okvir. Ispod ostalih je ležao čisti kameni kvadrát.
S druge strane žida, u kuhinju je s prvom narudžbom toga dana ušao bjeloputi konobar. Ploče za pečenje bile su hladne i prazne. Zbunjen, dlanom je na prozorskom staklu obrisao krug. Pogledao je kroz njega i prebrojao. Četiri stolice.
46
ZA NEKE
Za neke je Yester bio pravi kauboj. Skinuo je sniježnobijelu košulju, promijenio cipele, obukao kaput i istrčao iz restorana na glavni ulaz.
S vi konobari iz smjene izašli su za njim i pljeskali.
Uletio je u autobus koji je taman kretao sa stanice.
U zraku se osječala hladnoča koja če doči za koji dan i učiniti da se prostor još i više proširi i ispuni tišinom. Ona vrsta hladnoče koju ljudi koriste kao izliku za sve ono za što im nedostaje hrabrosti.
Po aparátu za poništavanje karata hodao je kukac. Yester ga uzme na prst i povuče rukáv da vidi koliko če se visoko popeti. Gledao je kako se teško probija kroz dlačice. Kad se popeo na unutrašnju stranu lakta, gurnuo je ruku kroz prozor i pustio da ga otpuše vjetar.
Pred očima mu se stvori slika: neki brijač pljunuo je u ručnik i obrisao mrlju koja se odjednom stvorila s vanjske strane izloga. Zadovoljno je prebacio ručnik preko ramena i pogledao u oblake.
Sišao je stanicu poslije kolodvora. Na kiosku je kupio kokice i sjeo u park.
Prikazivao se nijemi film. Padne mu na pamet gluhonijemi dostavljač koji je povremeno u restoran donosio svježe meso. Kada bi mu slučajno sreo pogled, učinio bi mu se kao netko tko je dugo i uporno čekao odgovor na krivo pitanje. Drugi dostavljač imao je lice šetača pasa.
Sad kad je imao sve vrijeme svijeta na raspolaganju, mogao je zamisliti da pokrene putujúcu mesnicu. Tijekom cijelog filma računao je što mu sve treba. Mala hladnjača, dobri noževi, ona siréna kakvu imaju kamioni koji ljeti prodaju sladoled.
Kada je film završio i kada su se pogasila svjetla, Yesteru se učinilo da na goloj trávi sjaji neki predmet. Ne može biti vjeverica, pomislio je, one su tako plahe. Približio se, sagnuo i shvatio da je to sjekira.
47
Za druge, Yester je bio onaj koji je punio novinske stupce jer je tijekom samo jedné noci posjekao sva stabla u parku na rubu grada. Nasjekao ih je na manje komade da bi napravio lomaču toliko visoku da može zapaliti oblake. Jer, znao je, nema ništa bolje od dobre reklame.
48
http://www.youtube.com/watch?v=elpAKTauZU
(Everything I Ever Knew Was a Lie trogdorlohl prije 1 tjedan)
Pazeči na prolaznike, dječak se provukao kroz uski prolaz medu drvením zidovima i povukao za sobom hrdavu kvaku. Svjetlo što je dopiralo izvana bilo je slabo, pa je upalio džepnu lampu koju je za tu priliku ukrao ocu.
Prvo je izvadio špagu.
- Dobro je pričvrsti - naredio je.
Mačka se koprcala i iza razjapljenih usta stršali su sitni špicasti zubi i ružičasto ždrijelo. Sa sobom je u kutiji donio špricu, vadičep i nož na rasklapanje. Iz džepa je izvadio debeli flomaster i ucrtao crvenu točku na krznu.
- Moraš pogoditi točno u srce - rekao je prebacujuči špricu izjedne ruke u drugu. - Inače ništa.
Zagledao se u jastučiče na donjoj stráni capa pitajuči se jesu li mačke škakljive i je li ih itko čuo kako se smiju.
- Požuri - reče prekinuvši misao.
Obuhvatio je malu vlažnú glavu rukom i spustio iglu na útrobu. Meso se blago uvuklo pod dodirom ostrice. Drugom rukom s poda je dohvatio ciglu i zamahnuo.
- Ako ti nečeš Ja ču - rekao je. - Kukavico. Imali smo dogovor.
Pojačao je stisak i iz sve snage zabio iglu ravno u crvenu točku. Mačka je vrisnula i pred njegovim se očima pretvorila u kroasan.
49
SAMARITÁNKA
Žena je bila naručena tek za pola sata, pa su ona i njezin pratitelj u prizemlju zgrade pronašli kafič s ružnim i neudobnim tabureima umjesto stolica i naručili pice. Izbjegavali su se pogledati. Šutjeli su i slušali razgovor za susjednim stolom.
- Zamisli, deset godina je čekao daje zaprosi - řekla je plavuša odjevena kao medicinska sestra. - Svěje bilo dogovoreno. I crkva i sala, sve.
Uronila je prste u čašu s minerálnom i izvadila limun.
- I baš u třenu kad ju je čekao pred oltárom, pala je prva bomba. I to baš na auto kojim je dolazila - řekla je šireči oči.
Umor joj je skupio kapke kao daje radila u nočnoj smjeni.
- Nije htio biti na sprovodu. Dezertirao je i otputovao sljedeči dan - dovršila je i zagrizla limun. Skupljenih obraza isisala je sok i bacila koricu u pepeljaru.
Njena sugovornica cijelo je vrijeme u ruci tresla vrečicu šečera. Sad je palcem i kažiprstom obuhvatila rebrasti rub i podrápala ga. Dlanom je napipala šalicu s kavom i usula šečer. Napipala je i žličicu, podigla je i promiješala. Kako je miješala prebrzo kava se prelijevala preko ruba, curila je na stol i kapala na ženinu suknju.
Medicinska sestra bila je toliko zamišljena da uopče nije reagirala. U ruci je držala čašu s minerálnom vodom i gledala balončiče kako hlape. Kako bi koji došao do površine, odabrala bi novi na dnu i pratila ga sve do vrha.
Sad kad su i njih dvije šutjele, dvoje više nije znalo što bi. Čovjek se podigao s taburea i kleknuo. Uhvatio je ženu nezgrapno za ruku i promrmljao několiko riječi.
Na spužvastom plavom tabureu ostala je veliká rupa.
- Digni se. Šramotíš me - odgovorila mu je kroz zube žena. Muškarcu kao daje bilo drago. Nasmijao se i otresao koljena.
Kad su izašli iz kafiča i krenuli prema dizalu, medicinska sestra ramenom dotakne svoju
50
prijateljicu.
- Ako mi posudiš svoj štap - reče - ispričat ču ti priču o njih dvoje.
51
ZABORAV
Kad se muha umirila na praznom tanjuru, djevojčica je udari dlanom. Polako je podigla ruku i uhvatila mŕtvu muhu za krila. Iz ruksaka je izvadila limenku. Skinula je poklopac i ubacila muhu unutra.
Iza njenih leda priblíži se muškarac s fotografii om.
- Sve sam ih sačuvao - reče. - Evo, recimo, ova. Ostao je na udaljenosti ispružene ruke.
Na fotografiji je bio dosta mladi, u uskoj majici na vodoravne pruge i s bujnijom kosom. Dijete na njegovima rukama smiješilo se u kameru. Nosilo je samo bijele gačice.
- Ne sječam se toga - reče djevojčica.
- Normalno da se ne sječaš, nisi imala ni dvije godine. Slikali su nas oni ljudi iz vikendice do naše.
Prstom je pokazao na palmu u pozadini slike ispod koje su bili rasklopljeni stolci. Jedna je žena sjedila u prvom pianu i pušila. Na ručki stolice sušio se kúpači kostim.
Djevojčica ispruži vrat. Na čelu joj se napravila dugačka bora, kao da se trudi izračunati kompliciranu jednadžbu. Zagleda se u termosicu postavljenu nasred stola na fotografiji.
- Ne sječam se - ponovi. - Znači kao da se nije ni desilo.
Muškarac vráti fotografiju na policu. Stao je kraj prozora i gledao kako slastičari iz lokala u prizemlju zgrade ulaze i izlaze iz kamioneta noseči kaňte s aromama za sladoled.
- Da nam skoknem dole po kremšnite? - okrene se naglo inspiriran.
- Ne volim koláče - reče djevojčica.
Muškarac prode rukom kroz kosu. Izlazile su mu sijede. Žičani nezgrapni busenovi. Ugleda starú susjedu kako jedva uspijeva zadržati psa na lancu. Spoticala se preko kamenja na stazi koja je vodila kroz park. Pas naglo potrči, žena posrne i padne. Zagrebla je po šljunku i ostala ležati.
52
Dvoje ljudi koje je na livadi vježbalo jogu primijete i počnu se smijati. Muškarac otvorí prozor i vikne. Psovao je mašuči rukama prema paru.
Djevojčica ustane i potraži onu fotografiju. Ispruži ruku i pogleda je iz daljine. Učinilo joj se da nešto nedostaje. Pogleda zatim malo bolje i u prozoru vikendice ugleda isti onaj prizor koji je pokazivala fotografija. Termosicu na stolu, ženu koja sjedi i kúpači kostim na ručki njene stolice. Medutim, nigdje nije bilo djeteta. Muškarac je u prugastoj majici stajao sam, praznih ruku.
53
IZLAZ ZA MAČKE
Muškarac pogleda na sat. Nije prošlo više od pet minuta. Kroz otvor za mačke na ulaznim vratima kuče u hodnik je uletio još jedan list papira. Več ih je prestao brojati.
Napunio je džezvu.
- Ovisno o pojedinom mjestu proglašene su mjere pripremnog stanja i mjere redovne obrane
- čulo se s radija. - Mjere izvanredne obrane od poplave provode se za dionice mjerodavnog vodomjera Ilova Malenjača. Tijekom noči s prestankom oborina očekuje se stabilizacija rijeka Ilova i Pakra te postupan pad njihova vodostaja, a tijekom sutrašnjeg dana prestanak mjera obrane od poplave.
Muškarac je podigao sunčane naočale na čelo i protrljao si oči.
Začuo se poznati zvuk kočenja po šljunku. S ceste se u dvořiště dovezao poštar. Naslonio je bicikl na ogradu i izvadio torbu iz košaře.
Ušao je ne pokucavši.
- Taman na vrijeme - reče muškarac. Natočio je vruču vodu u šalicu s čajem.
- Zadržao sam se - reče poštar odlažuči stvari na pražnu stolicu. - Nosio sam plače u starački.
Sjeo je i rastvorio novine koje je donio pod rukom.
Muškarac je stavio šalicu pred poštára. Smjestio se kraj njega i zagledao se u naslove.
- Morám napumpati gume prije nego křenem - odsutno je spomenuo poštar.
Ne podižuči pogled s novina, pružio je ruku i poklopio muškarčev dlan. Čovjek s radija monotonim je glasom objašnjavao kako je na mjestima podivljala rijeka počupala stabla uz obalu i odnijela napuštěné barake. Iza tamnih naočala muškarčeve su oči bile nemirne. Poštárov dlan bio je suh.
- Profesore, kada če ti ozdraviti oči? - upita poštar.
54
- Ne znam - odgovori muškarac.
- Pretamne su ti te naočale. Kad razgovaramo morám pronači neku točku na tvome licu i obračati se njoj.
Kroz zatvoren prozor uleti kamen.
Staklo se rasulo po kuhinji i kamen se po pločicama otkotrljao do suprotnog žida.
Poštár skoči sa stolice.
Muškarac je ostao nepomično sjediti.
- Bolje da odeš - rekao je pogledom procijenivši štětu.
Iz zvučnika je dopirao huk valová. Čulo se kako bujica čupa i odnosi sve pred sobom.
Poštár stavi torbu na rame. U hodniku je s poda pokupio razbacane listové papira. Zgužvao ih je i nagurao u džep. Okrenuo se i pogledao muškarca kako klečeči kupi veče komade stakla i odlaže ih u crnu vreču.
Čudno, nikad mi nije spomenuo daje imao mačku, pomislioje promatrajuči kroz razbijeni prozor pražni travnjak i komadič ceste koja vodi prema gradu.
55
Djevojka pogleda kroz špijunku. Čelo s dubokim zaliscima přetvoři se u ispupčene oči. Prije nego je pritisnula kvaku, vidjela je još samo vršak nosa.
- Jesam te p-p-pro-budio? - upita muškarac. Djevojka pričeka da još nešto kaže.
Cupkao je u šlapama po otiraču. Podigne ruku i odmakne rukáv sa zapešča. Prouči sat.
- Mama je danas bila na o-o-operaciji - napokon če.
- Pa da, srijeda je. Ispričao si mi neki dan. Hočeš uči?
- Zovem bolnicu, a-ali se još uvijek nije probudila. S-s-sestra veli d-d-da da nazovem iza ponoči, kad se dežurni vráti iz vizite.
- To je valjda dobro, da spava - reče djevojka i pusti ga u stan.
Muškarac šije odabrao mjesto. Popravio je jastuke na dvosjedu i uzeo daljinski sa staklenog stoliča.
- Zašto ti je ton ugašen? - upita.
- Držim tek toliko upaljeno da imam osječaj da se nešto dešava. Šutio je i prevrtao upravljač u ruci.
- Ajde samo da ovo zavŕšim, pa čemo razgovarati. Par minuta samo - reče djevojka sjedajuči za radni stol.
Muškarac si opet popravi naslon.
- Ima sad-sad ona serija - reče. - Gdje ti se stisne da pojačam? Pritiskao je po několiko tipki u isto vrijeme.
- Ove koje su kod tebe gore, na mom daljinskom su dolje - reče.
56
- To je neki prastarí model - okrene se djevojka prema tipkovnici i otvorí dokument.
Na televiziji su prikazivali emisiju za ribiče. Čelavi čovjek sjedio je na sklopivom tronošcu odjeven u kostim superheroja i na prsima mu je písalo Ž. Kamera je zumirala masku na njegovom licu i sitne plavé oči koje su netremice gledale iza nje.
Muškarac se digne i prošeče po sobi. Stane iza djevojčinih leda.
- Ako imaš praznih boca, môžeš mi ih ostaviti p-p-pred pred vratima. Držao se za torbicu privezanu oko struka, skrivenú ispod majice.
- Jučer sam skupio sto komada, znaš?
- Več sam ti dala sve što sam imala, ali pogledat ču - reče djevojka prateči monitor. - Možda imam nešto novih od mlijeka.
- A ovo? - upitá muškarac navirujuči se iza ormariča. Pokraj radijatora je stajala petlitarska plastična kanta.
- To mi je za cviječe, treba mi.
Superheroj na tronošcu uronio je ruku u kantu kraj svojih nogu i izvadio crva. Nataknuo ga je na udicu i zamahnuo.
Muškarac se uzvrpolji. Odjednom upitá:
- Bi se ti ljubila sa mnom?
Djevojka se iznenadeno okrene prema njemu.
- M-m-mislim, jel bi me htjela naučiti k-k-kak se to radi?
- Kako se ljubi?
- Pa da.
- Ne znam Darko, nisam ti ja baš za to.
- Kako?
57
- Pa tako. Ja ti volim žene.
- Daj, kako lažeš. V-vidio sam te u g-g-gradu u gradu s nekim tipom - smijuljio se. Djevojka se pokúša prisjetiti.
- Pa dobro, ali svejedno ne mogu. Taj bi tip bio jako ljubomoran.
- Neče on ni znati.
- Naravno da hoče.
- Kako?
- Ja ču mu reči.
- A zašto?
- Zato što je odvratno lagati.
- A ma-ma-maloprije si meni slagala da ne voliš dečke.
- To se ne računa.
Muškarac razmisli krátko o tome, pa predloži:
- Ali môžeš ti-ti njemu reči da sam te ja za-za-zamolio da me naučiš.
- Stvarno si dosadan. Kážem ti da je jako ljubomoran.
Nešto u dubini rijeke jako je potegnulo udicu i superheroj je s tronošca pao u trávu, na koljena.
- Pa sa-sa-mo jednu pusu - nije odustajao muškarac.
- Ne može - reče djevojka. Okrene se prema ekranu i nastavi tipkati. Muškarac joj pride bliže. Gledao je u slova na ekranu.
- A a-a-ako ja tebe poljubim, a ti mene ne, jel se to onda računa?
Uhvatio ju je za ramena. Približio se na několiko centimetara od njene glave i zastao, kao da se nečega dosjetio.
58
Koja si ti kravetina, pomisli djevojka, naglo se okrene i udari ga zatvorenim dlanom po licu.
Muškarac se sruši na pod i stane se trzati. Ruke i noge su mu se grčile. Očne jabučice bile su preokrenute. Djevojka se uspaniči. Spusti se na koljena i stane ga pipati. Nije našla ništa u džepovima. Razmišljala je da se spusti kat niže i iz njegovog stana uzme tablete, ali nije znala kako se zovu, pa potrči u hodnik i pozove hitnu.
Ž je čvrsto držao štap za pecanje i nije puštao. Nešto ga je kroz trávu vuklo prema vodi. Povuklo je za njim kameru i osvjetljenje. Cijeli set se srušio i ekran televizora postao je crn.
59
FINGERMISSING
Stup s rasporedom vožnje bio je razbijen, a na kraju ravne ceste, koliko se god u daljinu moglo vidjeti, nije bilo nijednog tramvaja na vidiku.
Djevojci je bilo hladno na metalnoj klupi čekaonice. Prekrížila je noge i uvukla glavu u ramena. U ruci je stiskala mobitel i razmišljala što da napiše u poruci.
- Excuseme? Perhapsyou would like someeggs? Kraj nje se stvorila Kineskinja s ruksakom na ledima.
- Someeggs? Ifyou are interested inUskrs? - reče. - These arereligious eggs, with pictures of MaikaBožija.
Prokleti praznici, pomisli djevojka.
- You are notreligious? - nastavila je Kineskinja ne mijenjajuči izraz lica. Prokleta i televizija i turizam i sve, pomisli djevojka.
Kineskinja je jedva primjetno kimnula glavom i napravila maleni pokret tijelom, kao da če otiči, ali odjednom se predomislila.
- Is this seatfree? - upita.
Djevojka se pomakne malo bliže kraju klupe i napravi joj mjesta. Kineskinja sjedne, posegne za jednom naramenicom i skine ruksak s leda. Povuče patent i rastvori je. Izvukla je plastičnu bijelu vrečicu i izvadila zamotuljak staniola.
- Here, youcan have thisone forfree - reče pružajuči dlan na kojem je u razmotanoj foliji ležalo oslikano jaje.
- I have nowhereto put it - reče djevojka.
- Just keepit in yourhand. For goodluck - nije odustajala Kineskinja.
Djevojka je pogleda malo bolje. Kosu je nosila počešljanu na razdjeljak, debelom plišanom gumicom svezanu u rep. Bila je mlada, ne više od dvadesetipet godina. Črte lica bile su joj
60
jasno odrezane i koža potpuno bez mrljica. Uzela je jaje iz njene ruke.
- I could sureuse some goodluck these days - reče.
S prednje strane jajeta bio je nacrtan torzo Májke Božje. Jednu je ruku spustila niz tijelo, a drugu je podigla pridržavajuči plavi plast skupljen pod vratom. Gledala je prema dolje i kapci su joj bili napola spuštěni. Na ruci koju je držala podignutu nedostajao je palác.
- There's a fingermissing - reče djevojka i podigne jaje prema Kineskinji. Ova je ruke duboko zakopala u torbu i pretraživala zamotuljke.
- Yes. Afinger ismissing - reče bez daje pogledala.
- Butwhy?
- Youbroke it.
Djevojka se začudi. Još jednom pogleda sličicu.
- Yes. Don't youremember? You had MaikaBožja inyour hands, some yearsago, and you lether fall. You brokeher finger.
Djevojka otvorí usta. Nije znala što da odgovori. Kineskinja vráti pogled u unutrašnjost svoje torbe i nastavi prekopavati. Aluminij je šuškao i bljeskao.
Nije bilo nijednog auta. Kuče preko puta bile su zamrznute u svojoj pozi. Mobitel je ležao beskoristan u djevojčinom krilu. Samo se baterija svako toliko oglašavala. Iza njihovih leda mirovala je visoka stambena zgrada, a još dalje iza nje, oblacima prekrivena planina.
- Thankyou, but Idon't want youregg - reče djevojka, zamotá jaje i vráti ga.
- Youcan't giveit back. It's youregg.
Kineskinja ju je gledala kao daje maleno dijete kome se mora objašnjavati.
Djevojka ostavi ispruženu ruku u zraku. Lampice na tramvajskom stajalištu slabašno suje osvjetljavale. Primijetila je da joj se broj madeža povečao. Pitala se hoče li uskoro postatí prvo pjegava, a onda i potpuno smeda.
61
- Is this somekind of ajoke? - upita.
- It's nojoke, you brokeit - odgovori Kineskinja kao netko vrlo zaposlen, tko nema vremena za sitnice. Držala je još dva zamotaná jaja i odvagivala ih.
Djevojka okrene jaje na drugu stranu na kojoj je bio nacrtan donji dio halje i stopala što su gazila po izvijenoj zelenoj zmiji. Ispod je pisalo Our lady of grace.
Sjetila se kako je májka prije několiko godina křiknula iza njenih leda dok je djevojka brišuči prašinu sa stalaže srušila několiko figurica na pod.
- Prst si joj precviknula!
Zvučala je kao daje njezin vlastiti prst otpao. Podigla je kipič s poda, prebrisala ga rukom i odnijela ga sa sobom u drugu sobu.
Djevojka pogleda Kineskinju u nevjerici. Ova ustane s klupice.
- Jakunoč - pristojno pozdravi i krene prema zgradi iza djevojčinih leda.
Uto naide automobil. Kad se dovezao blizu, usporio je i vidjelo se da u njemu sjede dva sijeda starca. Starac na suvozačkom mjestu spustio je prozor, pogledao djevojku i rekao:
- Personally, I don't care for puppets much. I don't find them believable.
Upálilo se zeleno, prozor se podigao i auto je krenuo. Na stanicu je stigla starija žena s torbicom prebačenom preko ramena.
- Je li več prošao tramvaj? - upita.
- Niti jedan otkako ja čekám - odgovori djevojka.
Gospoda je odmjeri od glave do pete. Zadržala se na jajetu u njezinoj ruci. Djevojka je imala osječaj daje nešto želi pitati, ali več se čuo tramvaj, prvi jutarnji, i kad je stigao, žena je ušla ujedná, a djevojka je pričekala pa je ušla u druga kola.
62
KLAUNOVI U KÁBULU
- Čekaju semafor kao daje to najvažnija stvar na svijetu - reče žena. - Gledaju izloge, kupujú novine, usredotočeni kao lovci na safariju.
Muškarac podigne ruku i uperi kažiprst u nju.
- Beng!
Primio ju je za koljeno. Rukom joj je prošao po bedru. Nije nosila gačice.
- Gotovo me strah uči u podzemnú - nastavi žena ne obaziruči se. - Što ako sretnem nečiji pogled?
Muškarac povuče ruku i dozove konobara.
U separeu je bilo mračno. Cijelo je mjesto, osvijetljeno žaruljama raznih boja samo iznad pozornice, bilo prazno.
- Dobio sam premještaj - reče muškarac.
- I pitala sam se zašto si došao tako rano.
- Šalju me na istok - nastavi muškarac.
- Lijepo. Tamo ima dobrih harema. Muškarac se nasmije.
- Hočeš donijeti puno skalpova? - upita ga žena.
- Da, i leševe male djece.
Iz sobice je izašla prva žena i popela se na pozornicu. Mahnula je prema kabini na kraju prostorije da puste muziku.
Muškarac se zapanji.
Plesačica je na ledima imala istetoviranu trešnju. Plešuči, posegnula bi, ubrala jednu trešnju iz para i pojela je.
63
- Čekaju semafor kao daje to najvažnija stvar na svijetu - reče žena. - Gledaju izloge, kupujú novine, usredotočeni kao lovci na safariju.
Muškarac podigne ruku i uperi kažiprst u nju.
- Beng!
Primio ju je za koljeno. Rukom joj je prošao po bedru. Nije nosila gačice.
- Gotovo me strah uči u podzemnú - nastavi žena ne obaziruči se. - Što ako sretnem nečiji pogled?
Muškarac povuče ruku i dozove konobara.
U separeu je bilo mračno. Cijelo je mjesto, osvijetljeno žaruljama raznih boja samo iznad pozornice, bilo prazno.
- Dobio sam premještaj - reče muškarac.
- I pitala sam se zašto si došao tako rano.
- Šalju me na istok - nastavi muškarac.
- Lijepo. Tamo ima dobrih harema. Muškarac se nasmije.
- Hočeš donijeti puno skalpova? - upita ga žena.
- Da, i leševe male djece.
Iz sobice je izašla prva žena i popela se na pozornicu. Mahnula je prema kabini na kraju prostorije da puste muziku.
Muškarac se zapanji.
Plesačica je na ledima imala istetoviranu trešnju. Plešuči, posegnula bi, ubrala jednu trešnju iz para i pojela ju.
- Čekaju semafor kao daje to najvažnija stvar na svijetu - reče žena. - Gledaju izloge, kupujú novine, usredotočeni kao lovci na safariju.
64
Muškarac podigne ruku i uperi kažiprst u nju.
- Beng!
Primio ju je za koljeno. Rukom joj je prošao po bedru. Nije nosila gačice.
- Gotovo me strah uči u podzemnú - nastavi žena ne obaziruči se. - Što ako sretnem nečiji pogled?
Muškarac povuče ruku i dozove konobara.
U separeu je bilo mračno. Cijelo je mjesto, osvijetljeno žaruljama raznih boja samo iznad pozornice, bilo prazno.
- Dobio sam premještaj - reče muškarac.
- I pitala sam se zašto si došao tako rano.
- Šalju me na istok - nastavi muškarac.
- Lijepo. Tamo ima dobrih harema. Muškarac se nasmije.
- Hočeš donijeti puno skalpova? - upita ga žena.
- Da, i leševe male djece.
Iz sobice je izašla prva žena i popela se na pozornicu. Mahnula je prema kabini na kraju prostorije da puste muziku.
Muškarac se zapanji.
Plesačica je na ledima imala istetoviranu trešnju. Plešuči, posegnula bi, ubrala jednu trešnju iz para i pojela ju.
- Sad je dosta - reče muškarac.
Na rubu pozornice napravila se več lijepa hrpa trešnjinih koštica.
- Mi nikada nečemo iči u Japan, je li tako? - upita ga žena.
65
Muškarac je odmjeri. Što ako se stvarno ne vrátim, pomisli.
- Reči če: bio je on dobar momak - nastavi žena.
Počeli su se skupljati gosti. Plesačica je završila. Pokupila je odječu s poda i zamijenila ju je nova.
- Možda ti ipak pošaljem razglednicu - reče muškarac.
- Nemáš adresu.
- Poslat čuje ovdje.
- Može. Ali stavi je u kuvertu.
Lokal je več bio pun djevojaka. Sjedile su za šankom, za stolovima, hodale izmedu. Činilo se da nastaju ni iz čega. Vidiš jednu, okreneš se, sad su dvije. Tri.
- Hočeš nešto posebno za kraj? - upita žena.
- Ništa. Ništa posebno. Kao inače.
Žena se digne od stola i u prolazu pucne prstima prema konobaru.
Plesačica na pozornici úpravo je skinula grudnjak. Uhvatila se za šipku i zavrtjela na jednoj ruci. Savinula je nogu u koljenu i napravila još jedan krug. O bokovima joj je visio opasač sa sabljom.
Žena otvori vrata sobice. Muškarac ude za njom i otpusti ovratnik na košulji. Iz džepa izvadi crveni plastični nos i natakne ga na lice.
66
ŽIZNJ
Čim je ustao iz kreveta čovjekje otvorio frižider. Izvadio je kutiju i razbio jaje o rub tave. Istresao ga je na tanjur, odrezao kruh i jeo ravno s nogu. Komade kruha umakao je u žutanjak i brisao krajeve usána kuhinjskom krpom.
Pogleda tanjur na kojem je ostao još komadič bjelanjka. Nabode ga vilicom i dovrši doručak. Mogao bih se i obrijati, pomisli.
Skinuo se do pasa i uključio mašinu u struju. Kad je dovršio bradu, prošao je ravno od čela do potiljka. Obrijao je cijelu glavu, ugasio aparát i zadovoljno se pogledao. Skinuo je zatim i donji dio pidžame i obrijao sve dlačice na tijelu. Ručnikom ih je pokupio s poda i bacio sve skupa u smeče. Dok se tuširao i prolazio rukom po koži, prestravio se. Zaustavio je vodu, izletio iz tuš-kabine i navukao na sebe prvo što mu je došlo pod ruku.
Stao je pospremati. Napravio je krevet, pokupio knjige s poda i rasporedio ih na police. Rukom je sve sa stola pomeo u ladicu i zaklopio je. Rastvorio je zavjese da u sobu ude dnevno svjetlo. Bio je svjež sunčan dan i na suprotnoj zgradi ugleda několiko susjeda kako podbočeni na prozorskim daskama gledaju u njegovom smjeru.
Nisu valjda nešto vidjeli, pomisli. Rolete na prozoru u kupaonici uvijek su spuštěné.
Svěje u redu, govorio šije. Brzo če to narasti ponovo.
Na prozore susjedne zgrade izašlo je još několiko susjeda. Čovjek pogledom přijede od jednog do drugog. Rijetkima kao daje bilo neugodno. Okrenuli su glave kao da proučavaju kamo odliječu golubovi s oluka i tko je úpravo parkirao pod drvo. Jednaje žena prstom pokazala u njegovom smjeru. Medutim, onaj kome se obracala nije izašao za njom na prozor.
Zatvorio je prozor i navukao zavjese. Izvana odjednom začuje sirénu. Pričekao je da čuje hoče li se vozilo zaustaviti u blizini, ali nakon stoje dosegao najglasnije zavijanje, zvuk se počeo udaljavati. Utihnuo je i zamijenila ga je buka iz susjedstva. Tanjuri, mijaukanje. Netko je pokušavao naučiti ruski.
Dobro da jutros ne morám na posao, pomisli.
Sjetio se kako je jučer njegovom sinu netko u vrtiču ukrao robota.
67
- Lijepo sam vam řekla da ne smiju donositi vrijedne stvari u vrtič - řekla je odgajateljica kad je popodne došao po dijete.
- Zar nije svejedno? - upitao je muškarac - Igračke su igračke.
- Takvo je pravilo - odgovorila je odgajateljica.
Izveo je dječaka van. Na putu do auta, prošli su kraj pješčanika u kojem su naopako okrenute ležale grablje.
Ovo danas je samo naknadna reakcija, pomisli muškarac. Spusti pogled i u rukama si ugleda kantu s bojom i četku.
Rádio je kao da mu iza leda stoji zatvorski čuvar i ako zastane da odmori mogao bi dobiti bičem. Rádio je bez plana, nanosio je boju u svim smjerovima i ostavljao grbave tragove. U jednom třenu umoči prst u plavu, kakvu je njegov sin poželio na zidovima, i stavi ga u usta.
Mora da sam bolestan, pomisli.
Netko je puštao vodu i cijevi su zavijale. Onaj netko i dalje je pokušavao naučiti ruski.
Čovjek obuče tenisice, uzme jaknu pod ruku i stavi ključ u vrata. Brávaje škljocnula, ključ se okrenuo, ali kváka nije popuštala. Pokušao je silom. Udarao je nogama i rukama, ali vrata se nisu otvárala. Nije mu preostalo drugo nego da uzme razmak, zaleti se i udari ih ramenom. Vrata su popustila, čovjek je izletio iz stana i udario o nešto tvrdo.
Od žida do žida oko ulaza u stan nalazila se staklena površina. Staklo je bilo zaobljeno i gledajuči kroz njega cijeloje stubište izgledalo sičušno, kao daje napravljeno za lutke.
S druge strane stakla počeli su se skupljati susjedi. Muškarac ih je dozivao, ali ne samo da nije čuo ni riječi od onoga o čemu su medusobno razgovarali nego nitko od njih nije davao znak kako shvača da im čovjek iznutra maše.
Jedan od susjeda uspio je uvjeriti druge u ono stoje govorio. Posegnuoje u džep i izvadio daljinski upravljač. Uperio ga je prema staklu iza kojeg se nalazio čovjek i pritisnuo gumb.
Istog třena muškarac se okrenuo i vratio u stan.
Zaputio se u dnevni boravak i stao prekapati po ormaru. Istresao je kutiju s alatom na pod i pronašao stoje tražio.
68
U rukama je odvagivao debeli konop.
Cijevi su přestále zavijati. I mačke su odmarale. Žiznj, ponavljao je Rus iz susjedstva.
69
POSLANICA
Na televiziji nije bilo ništa za pogledati. Čovjek je sjedio na krevetu s ulegnutim madracem i vrtio programe. Prozor je bio otvoren i pohabani smedi zastori nadimali su se pod naletima mlačnog vjetra. Iz susjedne sobe čuo se razgovor.
- Do kada čemo živjeti ovdje? - pitao je ženski glas.
- Sutra ujutro odlazimo - odgovorio je muški.
- To si rekao i jučer.
Zavjesa se napumpala zrakom i podigla prema stropu. Sjedeči na krevetu, čovjek je uhvatio komadič parkirališta ispred motela s kojega je úpravo izlazio jedan svijetloplavi Ford. Možda. Nije mogao biti siguran. Več je bilo mračno, a rasvjeta nije radila kako treba. Pola uličnih lampi bilo je razbijeno.
- Treba mi nešto novca za hranu - nastavila je žena iz susjedne sobe. - Nemamo više skoro ništa za jesti.
Čovjek se sagnuo da razveže cipele. Skinuo ih je i ostao u čarapama.
- Ima još nešto konzervi u autu. Donijet ču ih malo kasnije - čuo se muški glas.
- Što če biti kad i to potrošimo?
- Sutra odlazimo, rekao sam ti.
Čovjek je potražio rupu na čarapama. Zagladio je kosu. Bile su čitave.
Pogledao je po sobi. Sjenilo lampe na ormariču pokraj kreveta na mjestima je bilo progoreno. Ispod je stajao telefon. Podigao je slušalicu i utipkao broj. Dugo je zvonilo, a kad se s druge strane javio glas hvatajuči dah, čovjek je poklopio.
- Ne znam što ja još uvijek radim ovdje s tobom - ponovo se začula žena. - Martin je rekao da se mogu vratiti kad god poželim. Možda to i napravim, znáš? - nastavila je izazivačkim tonom. - Več sutra.
- Tko te drži? - ravnodušno je odvratio muškarac. - Idi.
70
- Pa i hoču - řekla je žena uvrijedeno.
Čovjek je odlučio prileči. Prepipao je cijeli krevet da pronade mjesto na kojem ne škripe federi, ali takvog nije bilo, pa je odustao.
Zapalio je cigaretu, prišao prozoru i odmaknuo zastor.
S desna se dizao dim.
- Dobra večer - pozdravio je.
Žena iz susjedne sobe iznenadeno je otpuhnula kroz nosnice. línala je fine tanke obrve. Maleně ušne školjke odskakale su od glomaznog nakita koji je nosila.
- Zahladilo je - nastavio je čovjek otresajuči pepeo.
- Istina - reče žena. - Ali nama to nije bitno - brzo se snašla. - Sutra odlazimo nešto južnije. Tu smo se neplanirano zadržali, muž je trebao obaviti neke posliče. Znáte kako je.
Podigla je kut usána u nedovršeni smiješak.
Stajali su tako neko vrijeme i gledali svatko ispred sebe. Staklo na vratima ulaza u motel svijetlilo je zuto. Vidjelo se kako portir sjedi besposlen za pultom. Neki je pas trčao uz ogradu i nije se moglo razaznati nosi li ogrlicu.
Žena je bacila opušak na asfalt. Bljesnuo je pa se ugasio.
- Morám iči pakirati stvari - ispričala se i povukla natrag u sobu.
Čovjek je ostao naslonjen na prozorsku dasku, promatrajuči autoput. Pratio je farove što su sitni iskakali po obzoru sve dok se ne bi pojavili točno ispred njega kao neonske ose u bijegu.
Iz susjedne se sobe čuo muškarčev zatamnjeni glas.
- Dodi ovamo.
Čulo se razdvajanje ukrštenih metalnih zubaca. Na prozorskom se staklu susjedne sobe ocrtao goli trokut ženskih leda. Muška ga je ruka povečavala povlačeči patent.
Čovjek je pritvorio prozor i vratio se u sobu. Stao je otvarati ladice na ormariču. Sve su bile
71
pražne. Sve osim prve u kojoj je našao Bibliju. Otvorio ju je nasumice i pogledao što piše. If anyone is in Christ, he is a new creation; the old has passed away and the new has come. II COR. 5:17. Zagladio je trakicu od crvenog svilenog konca ušivenu u korice i zabilježio stranicu. Zaklopio je knjigu i vratio je na mjesto.
Čašu što je stajala pokraj lampe u kupaonici je napunio vodom. Na povratku je posegnuo u džep sakoa obješenog na vješalici i izvadio bočicu. Sjeo je na krevet i uključio televizor. Pojačao je ton. Iz bočice je istresao šaku tableta i ubacio ih u usta. Uzeo je gutljaj vode i progutao ih. Nastavio je tako sve dok bočica nije bila prazna. Zatim ju je odložio na ormarič i legao.
Tko zna, možda sutra stvarno otputuju, razmišljao je čekajuči da tablete počnu djelovati. Iz susjedne se sobe čulo lupanje okvira kreveta o tanak zid.
U ruci je držao daljinski. Neki neobrijani muškarac iz televizora prišao je vrlo blizu ekranu. Kao da mu pokušava nešto reči. Ali nije ga dobro čuo. Več mu se strašno spávalo.
72
OVO TU I OVO TU I OVO TU
- Tko bi to rekao - reče jediná mušterija u kavani gledajuči van.
Mečavaje bila tolika daje čovjek izlazeči iz autobusa posrnuo i uhvatio se za stup kojije obilježavao postaju.
Konobarica dolije još kave u šalicu svoga gosta i pogleda kroz izlog. Muškarac je polako krenuo preko ceste.
- Stranac - reče konobarica.
- A ja nisam? - odgovori gost.
Konobarica slegne ramenima i vrati se za šank. Pao je prvi veliki snijeg i nije bilo posla. Podigla je knjigu sa stolice i nastavila čitati.
Uskoro se otvore vrata i stranac ude.
Sjedne i skine šešir. Po kaputu su mu se topile krpe snijega i ostavljale veliké vlažne mrlje. Položi dlaňové na stol i ostane tako.
Konobarica odloži knjigu. Opere času, stavi je da se suši i pride novom gostu. Na ledima joj se pregača križala u čvor.
Muškarac náruči kavu.
Konobarica obriše stol, spusti pepeljaru i ode.
Iznad šanka je bio uključen televizor. Konobarica pojača ton da čuje vijesti pa ga ponovo utiš a.
- Gadno vrijeme - reče mušterija s drugog kraja prostorije. Nitko ne odgovori pa nastavi sam za sebe:
- Treba se zatvoriti i ne izlaziti do prolječa. Kazem ja.
Na cesti su polako nestajali tragovi guma. Na jednoj stráni izloga naišla bi silueta nakosená vjetrom, probila se na drugi kraj pa izašla iz kadra.
73
- Postoji li neki hotel u grádu? - upitá stranac konobaricu kad se vrátila s narudžbom.
- Ravno niz ulicu pa lijevo - odgovori mu, rukom pokazujuči smjer.
Uskoro se začula muzika. Onaj je čovjek zamolio da se uključi rádio.
Stranac ponese šalicu i sjedne za šank. Konobarica podigne glavu s knjige i upitno ga pogleda.
- Poznajete li ovu ženu?
Iz džepa je izvadio fotografiju.
Žena na slici gledala je ravno u kameru, kao da če progovoriti. Konobarica odmahne.
- Ne izgleda mi poznato - reče. - Zašto?
- Ne môžete se prisjetiti?
- Zapamtila bih je da je bila ovdje. Ne dolazi baš puno ljudi. Stranac odloži fotografiju na šank.
Straga mu pride čovjek.
- Mogu i ja pogledati? - upitá. Nagne se preko strančevog ramena.
- Šteta tako lijepe žene - reče.
Rukom čeznutljivo opise krug i vráti se za svoj stol. Počeo je fučkati neku melodiju. Stranac spremi fotografiju natrag u džep.
- Što čitate? - upitá konobaricu. Ona okrene knjigu i pogleda korice.
- Dnevnici s putovanja - reče.
- Valja li?
74
- U reduje.
Otvorí stranicu i pročita prvu rečenicu. Amerika. Odlazak. Lagana tjeskoba svojstvena svákom putovanju prošla je.
- Neki Francúz - objasni i pokúša izgovoriti ime. Okrene zatim naslovnicu da čovjek pročita sam.
Prošlo je několiko minuta u tišini. Stranac je gledao snježne nánose kako polako prekrívajú reklame na fasadama. Samo su rijetka slova ostala vidljiva i zajedno su se slagala u nečitke poruke koje je netko dávno ostavio u nadi da če ih ljudi proniknuti i da neče biti kasno.
- Cesto putujete? - stranac nastavi razgovor.
- Uopče ne - zamisli se konobarica kao da odgovara na vlastito pitanje. - Čini me previše osjetljivom.
- Na što?
- Na ovu tu i ovo tu i ovo tu - pokaže u neodredenom smjeru, na sve što ih je okruživalo.
- Kako to?
- Sama pomisao na ta nova mjesta i ljude u meni budi želju da se vrátim. Stranac se igrao kutijom šibica. Prstom je prolazio po bridovima i okretao je.
- Mrzim vas - reče. Konobarica ga zapanjeno pogleda.
- Oprostite - ispriča se muškarac. - Malo sam umoran.
Izvadi šibicu i zapáli je. Dogorjela je i zahvatila mu palác. Tek tada je baci u pepeljaru.
- Mogu lijoš jednom vidjeti onu fotografiju? - predloži konobarica.
Žena na slici bila je još mlada. Izgledalo je kao da bi se svaki čas mogla pojaviti kraj njih. Ramenom se naslanjala na zid od cigli. Preko tijela joj je pala sjena čovjeka s kamerom.
Konobarica se namršti.
75
- Ne. Žao mi je. Ipak ne - reče.
Podigne pražnu šalicu i stavi je pod vodu. Kapljice su joj skakale po koži. Krpom obriše šank. Stranac odbroji novac. Ostavi veliku napojnicu.
Zakopča kaput pozdravi i izade. Vani pogleda koliko su mu nogavice úpale u snijeg. Zakorači visoko i křene.
- Šešir! - vikne jediná mušterija u kavani. - Zaboravio je šešir. Pokaze na stol za kojim je stranac sjedio.
- Neka - odmahne konobarica - pustite.
76
NA PERONU
Svitalo je, na kolodvoru su se počela gasiti svjetla. Na perón je izašao željezničar i promotrio putnike što su čekali, kao da provjerava jesu li svi na broju.
- Jeste li ikad primijetili da psi, kao i mačke, zapravo ne trebaju nikoga? - obráti se žena muškarcu koji je sjedio kraj nje na klupi. - Prvi put kad sam se vrátila kuči nakon mjesec dana ovdje, našla sam da šije moj pas sasvim dobro organizirao život. Izlazioje van kroz prozor i lovio ptice. Vidjela su mu se rebra, kad bi ostao bez ulova, susjedima bi rastrgao smeče. Više ga nisam mogla naviknuti na staro. Vračao bi se usta punih perja. Postao je potpuno divlji, režao je kad sam mu pokúšala staviti uzicu. Na kraju sam ga dala uspavati.
Muškarac razmisli o tome. Nije znao puno o životinjama. Pogleda na sat i donese odluku.
- Oprostite - upitá željezničara koji se spustio na šljunak i pogledom slijedio šine. - Ima li kakvih vijesti?
- Izgleda da je negdje iskočio vlak - odgovori željezničar.
- Prže ti mozak. Ubit ču ih - reče muškarac u slušalicu.
- Nečeš - odgovori glas s druge strane.
- Dolazim po tebe.
- Nemoj. Dobro mi je tu.
Muškarac zašuti. Vani se posve razdanilo i u sobicu je ušao novi željezničar da zamijeni onoga iz nočné smjene.
- Vlakovi ne voze, još uvijek sam na stanici - reče muškarac u slušalicu. S druge strane prekinula se veza.
Stari željezničar skine kapu, objesi je iza vráta i izade van, a novi ponudi muškarca cigaretom.
77
- Nijedan veterinár to nije htio napraviti - ponovo če žena kad se muškarac vratio na peron.
- A nikako nisam mogla sama. Pas je bio převise lukav.
Lagani vjetrič stao je puhati iz smjera kuča. Tamo je muškarac prethodne noci pronašao kavanu i ušao je da popije pice prije nego ode na vlak.
Ovamo je samo jednom došao autom. Parkirao je ispred bolnice. Okruživala ju je visoka izradena metalna ograda uz koju je raslo drveče. Poslije posjete je našao jednog od bolesnika kako leži na stražnjem sjedištu. Nije se mogao sjetiti je li auto zaključao ili ne. Bolesnikje nosio pidžamu i ogrtač i probudio se kad je muškarac otvorio vrata.
- Pustili su vas van? - upita ženu.
- Povremeno se vračam.
- Imate nekoga?
Žena se nasmije pokazujuči sve zube.
Muškarac zatvorí oči i s unutrašnje strane kapaka ugleda električne vodové i nadsvodeni peron. Napokon podigne torbu s klupe, stavi je na rame i napusti stanicu.
Željezničar je u sobici baš bio skuhao kavu.
- Oprostite, trebao bih ponovo telefonirati - zamoli muškarac.
Željezničar se pomakne i ustúpi mu mjesto za stolom. Muškarac nazove, izdiktira adresu i náruči prijevoz.
- Nisam siguran što če biti s tim vlakom stoje iskočio - ispriča se - Paje bolje da se osiguram.
- Iskočio je vlak? - začudi se željezničar. - Ne znam ništa o tome. Radnici štrajkaju, zato se ne vozi.
Muškarac křene pričati kako mu je to rekao njegov prethodnik, ali odustane.
78
- A vi? Svejedno radite? - upita.
- Ne vidim smisla.
Željezničar ga ponudi kavom. Pokaze kroz prozor na ženu koja je sjedila na klupi.
- Postao sam kao ona - reče. - Gotovo da živim tu.
Iza kolosijeka se prostírala ravnica i tamo gdje se zaustavljao pogled mirno su pasle mrljice nalik na krave.
Muškarac uzme gutljaj. Pomisli kako ništa nije jeo od jučer i odluči po povratku napraviti obilnu večeru. Od pola pileta i pečenog krumpira.
Ljudi uz ogradu držali su ruke u džepovima, kao da nemajú veze s tim mjestom. Muškarac medu njima prepozna doktora i pride mu.
- Došao sam je odvesti kuči - reče. Ovaj je gulio naranču.
- Lijep je dan - reče razdvajajuči polovice.
- Što bi to trebalo značití?
- Baš ništa.
Park ispred bolnice bio je prostran. Za kamenim stolovima sjedili su pacijenti.
Doktor uvede muškarca u zgradu, niz dugački hodnik na odjel. Uhvati polugu i povuče prozorčič na jednima od vrata. Otvori se pogled u sobu.
- Ne čuje nas - reče.
Křene objašnjavati kako je do toga došlo.
Kroz visoko postavljen prozor s rešetkama u sobu je prodirala oštra dnevna svjetlost. Žena je bila mršava. Sjedila je na podu i tkanina preko njenih koljena izgledala je kao vrečica iz dučana kroz koju se proziru sitne pileče kosti. Prstom je prolazila po rubu svoje sjene koja se ocrtavala na gumenom podu. Svaki put kad bi došla do sjene one ruke kojom je slijedila svoj
79
obris, zatresla bi se i krenula ispočetka. Muškarcu bude mučno.
- Koliko če to potrajati? - upita.
- Nikad se ne zna - odgovori doktor. - Možda dan, dva, možda do kraja.
Muškarac zatvorí prozorčič i křene niz hodnik. Osjeti kako u njemu nešto okrupnjava. Kao daje u smjeni, vozi kamion, s benzinske křeče prema sjeveru, a uz rub nema ni autostopera ni znaková za restorane. Nastavi niz hodnik kao daje komadič ceste s bijelom linijom koj a ostaje u daljini.
Vani se sjeti. Kao dječak je odlazio s majkom na selo. Kupao se u potoku i igrao sa seoskom djecom. Po dvorištu su trčale kokoši i svaki put prije nego bi krenuli natrag u grad, májka bi jednoj od njih na drvenom panju odsjekla glavu.
80
DEZINFEKCIJA
Na radiju kažu daje sve to zbog vode.
I pošta slabo radi. Pisma koja mi šalju sinovi stižu s několiko mjeseci zakašnjenja, otvorená. Neki govore da su granice opkoljene vojnicima u zaštitnim odijelima. Govore da su vidjeli neke od njih bez kacige i da to ispod nisu ljudi.
Jutros mi je u ruci ostala šaka kose. Počešljao sam se na drugu stranu da se ne vidi.
- Pocrkat čemo svi kao miševi - kaže Agit dok za ruku vodi sina koji se vješa o gelender i slina mu curi niz usta.
Sječam se kako sam sinové vozio u tačkama dok su još bili djeca. Zgrada je tek bila u izgradnji i jurio sam po gradilištu s njima. Jednom sam ih zanio sasvim blizu žida, pa su držeči se za rub tački pobrusili prste o novu fasádu. Na bijelom židu ostao je crveni trag s komadičima kože. Poslije su se u školi hvalili zamotanim šakama.
Guram tačke posred cestě. Sakrivam tranzistor u kragni. Pojačavam ton. Guram ga dublje podjaknu.
Ne bojim ih se, ali nemam baš ni želju da im to pokažem. Jedan prilazi i kaže da če kupiti sve što imam. U zamjenu nudi samo několiko konzervi i vrečicu riže. Ne razmišljam dugo, ako ne prihvatim, mogao bih ostati i bez toga. Trpam hranu u vreču, tačke ostaju pražne pa dogovaram da i njih zamijenim za nešto. Nudi mi malu boču plina. Vjerojatno je prazna, ali vrijedi provjeriti, tačke mi ionako više nisu potřebné.
Grad je neprirodno čist. Sve se reciklira na ovaj ili onaj náčin. Bjeline kao da su se umnožile.
Na drugom krajů trga slijepi starac sjedi na asfaltu i svira harmoniku. Prilazim mu bliže. Iz džepa vadim okrajak kruha i bacám ga. Starac ne prestaje svirati, razmata nogu i stopalom povlači komadič kruha bliže k sebi.
Žurim natrag u stan. Začuje se lavež. Okrenem se u hodu, čopor je dohvatio starca. Medu
81
psečima ugledam i jednu dječju glavu.
Agit je zapěla na prvom katu. Sin joj leži na stubištu i fiksirano gleda pikulu medu svojim prstima. Ona ga pokušava pridiči, ali mlohavo odsutno tijelo nanovo pada na pod. Tovarim vreču preko leda i uzimam ga pod ruku. Agit hoda iza nas i pridržava mu noge da ne udaraju o stepenice.
Kad stignemo pred ulazna vrata, cijeli mi je rukáv natopljen slinom.
U boci ipak ima nešto plina. Puštam vodu. Bistra je, prozirna, iako tankog mlaza. Punim lončič do pola i pálim kuhalo. Odvajam šaku riže iz vrečice. Ostatak hrane spremam pod krevet. Jedem polako. Žváčem što sporije mogu. Brojim. Žlicom pažljivo stružem zaostala zrnca sa stijenki.
Počinje policijski sat. Pálim sviječu i topim ostatke voška od prijašnjih večeri. Ostavljam ih na tanjuriču u kutu sobe. Plamen zaklanjam stražnjom stranom kauča.
Hodam s aparátom po sobi i pokušavam uhvatiti najbolji signál. Prislanjam uho na zvučnik da bolje čujem. Prekida me zvonjava na vratima.
- Opet čisté. Sad je bilo na vijestima - kaže Agit.
Puštam ih u stan. Kroz procjepe medu daskama pribijenima na prozore gledam cestu. Mrkli je mrak. Negdje pucanj.
- Řekli su da ih je ostalo svega několiko i da če ih ukloniti u sjedečih několiko dana - kaže. Rádio krči. Napinjem se da čujem melodiju. Pojačavam ton.
Samo još više krči. Mali zavija na krevetu do Agit. Ona mu rukama poklapa uši. Stanica se mijenja sama od sebe.
- Nema opasnosti - ponavlja glas. - Mole se gradani da ostanu u svojim kučama. Nema opasnosti.
Očekujem da če aparát svaki čas progutati traku i da če glas početi zavijati. Zatváram oči.
82
Pokušavam vidjeti prste kako diraju tipke harmonike.
- Dajte! Otvoríte mi ovo! - čujem Agit kako viče.
Izvukla je vreču s hranom ispod kreveta i lupa nožem po konzervi. Ostrica noža sklizně po limu i razreže joj zapešče. Iz otvorene rane proviri slama. Agit je brzo počupa i baci iza kreveta. Pritisne razdvojeno tkivo i stane lizati rez.
Netko razvaljuje vrata. Upadajú dvojica. Jedan ima pištolj. Puca. Pikula Agitinog sina pada na pod i odzvanja visoko poskakujúci po popločenom podu. U letu hvata plamen sviječe. Dva se žuta pera okreču zarobljena u staklu. Odbljesak pada na ulaštenu crnu čižmu.
Agit otvára usta da krikne, ali ne čujem ništa. Krči. Čovjek podiže pištolj prema meni. Kažiprst mu je na okidaču.
Te oči.
- Sine - kážem.
Gleda me otvor cijevi. Tamni monolit s rupom u središtu. Prsti su mu lijepo oblikovani i uredni. Nokti bijeli. Osim onog na kažiprstu koji je crven od upiranja.
83
SLOBODAN PAD
Čovjekje ležao u praznoj sobi i zamišljao daje strop površina mjeseca. Pušio je i davao imena kraterima. Bio je več treči dan kako ne pije.
Zazvoni portafon. Čovjek se odvuče do hodnika i podigne slušalicu sa žida.
Bio je to poštar.
- Stigla je penzija - reče.
Čovjek obuče šlape i side u prizemlje.
Dolje je našao dječaka s prvog kata kako nabija loptu o kasliče. Lopta bi udarila o lim, pošta bi se unutra zatresla, a lopta bi poskočila natrag dječaku u ruke.
Poštar mu pruži olovku i čovjek potpiše. Prebrojavajuči novčanice, popne se stepenicama natrag u stan. Obuče jaknu i ponovo izade.
Niz tobogan se spuštalo neko dijete. Stavilo je jednu nogu na prečku, pa pridružilo drugu. Tako do vrha. Tamo je stalo na obje noge i čvrsto se uhvatilo rukama. Nespretno je sjelo, odgurnulo se i sletilo u pijesak.
Čovjekje sjedio na klupi i promatrao prizor. U džepu jakne prstima je prolazio po svježim novčanicama.
- Mama! - vikne dijete - Gledaj me.
Djetetova májka spusti vrečice na tlo i sjedne kraj muškarca. Pogleda mu šlape na nogama.
- Ubit če me to dijete - reče. Čovjek slegne ramenima.
- Jednostavno nema kraja. Stalno nešto. Evo, sad ovaj tobogan - reče žena.
84
Dijete u pješčaniku ispred tobogana popravilo je nogavice i ponovo se popělo. Čovjek mu je pokušavao pratiti izraz lica. Svaki put bi se začudio iznenadnoj promjeni kad bi sletjelo u pijesak. Nikako nije uspijevao uhvatiti trenutak u kojem se promjena dešavala.
- Ali ne mogu, a da ga ne obožavam - nastavi žena. - Razumijete?
Iz vrečice je izvadila breskvu i protrljala je dlanovima, čvrsto je primila polovice i okrenula ih u suprotnom smjeru. Gurnula je prst i razdvojila ih. Meso je bilo čvrsto i raspolovilo se skupa s košticom.
- Ja sam jedna sretnica - reče žena.
Navečer istog dana čovjek je izašao na balkon popiti čaj. Naslonio se na ogradu i osluškivao lavež. Svaki se dan čuo sve ranije. Policajac u fluorescentnom prsluku zaustavio je promet. Iza závoja je stigla kolona sa svjetlečim rotirkama. Kad je prošla, prometnik je podigao ruke i vratio sve u prvotno stanje.
Polako, čovjek okrene šalicu i prolije jednu kap. Rastvori prste i pusti šalicu da ispadne. Několiko metara gledao je kolutič tamne tekučine kako se udaljava. Zatim se šalica prevrnula i pala na asfalt.
Čovjek začuje jecaj. Sagne se preko bočné ograde i potraži odakle dolazi. Na balkonu ispod njegovog, kraj kaňte za smeče, sklupčao se dječak s prvog kata.
- Stoje? Zašto plačeš? - upita ga čovjek.
- Dosadno mi je - reče dječak. Čovjek ga pozove k sebi.
- Neče me pustiti - odgovori dječak.
- Popni se na ogradu. Ja ču ti spustiti špagu i povuči te gore.
Jedan kraj špage zavezao je za radijator u sobi, a drugi je bacio dječaku.
- Zaveži ga oko sebe - reče mu. - Několiko puta, da bude što čvršče. Kad je bio dovoljno blizu, čovjek ga uhvati i prebaci preko svoje ograde.
85
Probudio ga je portafon. Čovjek se iznenadio kad je čuo poštarev glas. Uzbudeno je prepričavao da su se oni s drugog kata potukli. Onaj čovjek koji radi u elektri i njegova žena.
- Bacali su stvari kroz prozor - reče. - Šalice.
- Ima li pošte? - upitá ga čovjek. Poštár zastane.
- Nema - reče.
Čovjek spusti slušalicu i vráti se u sobu. Na kauču je savijen spavao dječak. Šilterica mu se u snu otkotrljala na pod.
U kuhinji šije skuhao kavu. Sjeo je za stol i zapalio prvu cigaretu. Prevrtao je prozirni upaljač u ruci. Gledao je kako se plin prebacuje iz jedne polovice u drugu. Nije imao želja. Digao se od stola, uključio rádio da čuje prognózu i olovkom na kalendáru prekrižio dátum.
86
LAJANJE NA MJESEC
- Našla sam ih popodne kako vise nad njom i gledaju kako se koti - reče žena.
- Rekao sam ti da ih treba upisati na nešto - odgovori muškarac. - U planinare. Ili neka kuglaju. Bilo što.
- Bilo bi bolje da su ih strpali u vreču i bacili u smeče. Muškarac spusti ženina stopala iz svoga krila na kauč.
- Učinili bi si uslugu - reče mu žena ustajuči.
- Opet pušiš? - upita muškarac gledajuči je kako se približava prozoru. Na limu je stajala plastična čaša s opušcima.
- Ako tresem u pepeljaru - objasni žena podižuči čašu - vjetar odnese opuške u žlijeb i onda tamo trunu.
Muškarac se digne i pride joj.
- Reci mi. Pričaj sa mnom.
- Želim da odu - napokon prizná žena.
- Znam. I ja isto. Ali moramo se još malo strpjeti.
- Zapravo, ne želim da odu - reče žena vrlo polako. - Želim da umru. Želim da več jednom umru. Što ih dulje gledam, to više imam osječaj da im zapravo nije ništa. Imam osječaj da če nas nadživjeti.
- Přestáni. Nije istina da to misliš.
- Istina je. Želim to izgovoriti. Hoču da me čuješ.
- Čujem te. I znam da to ne misliš.
- Kunem se, sad ču siči dolje i reči im to u lice.
87
U vrtu je bilo mračno i na susjednim kučama nije bilo svjetla. Izgledale su napustené. Samo je u jednom dvorištu zveckao lanac. Nije ga se moglo vidjeti, ali pas je polako hodao od kučice do ograde. Čulo ga se kako dahče.
- Uzimali su jednog po jednog i prali ih - ponovo če žena.
- Zamisli sebe u njihovoj situaciji - odvráti muškarac.
- Ležala sam tu prije nego što si ti došao i razmišljala kako da ih se riješimo.
Muškarac je uhvati za ramena i dobro protřese. Stisnuo ju je šakama. Ženine zjenice suzile su se u trenú kao daje uperio u nju policijsku lampu.
- Znam ja da oni oboje misie da sam ja čudovište - reče. - Več odavno. Ništa specijalno se ni ne treba desiti da im to potvrdim.
- Ti si luda. Žena ga ošamari.
Dian kojim ga je udarila bridio je. Okrenula se i naslonila ga na hladan lim.
Odostraga je na kosi osjetila muškarčevo čelo. Šaptao joj je u kosu.
Pas je došao do ograde i počeo zavijati. Digao je glavu duboko u mrak i ispuštao duge usamljene tonové.
- A nema mjeseca - reče žena.
- To su mitovi - odgovori muškarac u njezin potiljak.
- Zapravo mu je samo došlo - reče žena. - Da pročisti grlo.
Odlúčila je siči i pospremiti nered. Sjetila se da su na stolu u prizemlju ostale zdjelice s grickalicama i flaše piva.
U dnu stepeništa otvorila je ormarič. Izvadila je iz paketa jednu vreču za smeče. Muškarac joj je pomagao.
Iz susjedne sobe izade starija gospoda. Pogleda muškarca, pa ženu.
88
- Tata je zabrinut - reče ženi.
- Pa preživjeli su.
- Molim te razgovaraj s njim.
Žena přiveze čvor na vrhu i doda vreču muškarcu.
- Hoču, ne brini. Čim počistím - reče gledajuči najlon.
Obuzimale suje svakakve misii. Kako odjednom imaju toliko smeča i ne uspijevaju dočekati smetlare s kamiónom dva puta tjedno. Svakim danom vreče se gomilaju uz ogradu i zaklanjaju pogled na cestu. I stoje najgore, ništa nije rasporedeno kako treba. Staklo je baceno s plastikom i papirima i ostacima hrane. Stará odječa s baterijama i potrošenim žaruljama. Svěje pomiješano i leži tamo, gotovo na ulici, i bilo tko može doči, rasparati najlon i vidjeti tu šramotu.
89
KAKO VAM PARTIJA Š AHA NEČE PROMIJENITI ŽIVOT
Čovjeku je došlo da razbije nešto, da se zabije u stupiče koji su dijelili trake na cesti.
- Konj na h8? - podivljala je žena. - Konj na h8!
Sjedila je na suvozačkom mjestu i mahala rukama. Naginjala se u sjedištu i pojaš joj se usijecao medu grudi.
- Lovac na g7! - odgovorio je muškarac.
Najradije bi bio zaustavio auto i izašao van, ali žena nije znala voziti i znao je da bi izašla za njim na cestu. Posegnuo je i uključio rádio. Na jednoj od stanica javljali su se slušatelji sa svojim svjedočanstvima.
- f7! - vikne žena.
Jedan je slušatelj bio vidno potřesen. Prisjetio se kako je u trenutku kad su na televiziji objavili vijest, baš ležao u krevetu kraj svoje žene i priznao joj da su ga jednog lijepog proljetnog dana oteli izvanzemaljci i zamijenili ga nekrm drugim čovjekom. Spiker nije znao što bi rekao. Nakašljao se u mikrofon i zahvalio slušatelju stoje podijelio s njima svoju priču.
Čovjek se počne smijati. Pogleda ženu i nasmije se još glasnije. Bila je odjenuta u kostim s bujnom grivom i plastičnim kopitima na dlanovima. Na stražnjem sjedištu ležao je njezin štap za jahanje i poskakivao uvijek kada bi prošli preko ležečeg policajca.
90
DIVLJAČ NA CESTI
Taman su ručali i sude je ležalo na stolu s ostacima hrane kao da su ga napustili u velikoj žurbi.
Muškarac pokupi ključeve auta iz zdjelice u predsoblju.
- Idem se provozati - vikne ženi.
Ona je u kupaonici prala posteljnu. Usula je novi deterdžent u mašinu i okrenula gumb na 90. Noči su bile sparne i svako je jutro trebalo presvuči plahte. Pola dana provodila je peglajuči i slažuči ih. Slagala ih je po boji, po veličini. Nije niti znala da ih imaju toliko. Samo je svaku večer izvlačila nove iz ormara.
Žena ga uporno nije htjela pita ti, a muškarac ništa nije spominjao, pa nije znala gdje provodi svako popodne. Kad je izveo auto iz garáže, stajala je bosa na ulaznim vratima. U rukama je držala j apanke.
Baci ih na pod, nazuje i požuri prema autu. Otvori vrata suvozačkog mjesta i ude.
- Kamo čemo? - upita.
Muškarac ne odgovori. Izvezao je auto iz dvorišta i krenuli su prema gradu.
S obje strane okruživala ih je šuma. Svako malo naišao bi znak za divljač na cesti. Cesta je bila prazna i zbog znaková uz njezin rub izgledalo je kao da su zadnji igrači u nekoj zaboravljenoj društvenoj igri. Vozili su u tišini sve do benzinske gdje je muškarac izašao i kupio několiko limenki piva.
Navečer bi sjedili pred televizorom i pili. Radili su tako cijelo ljeto, otkako su zatvorili dučan. Ženi nije nedostajao, ali muškarac je postajao sve šutljiviji. Žena se u jednom třenu zapitala je li to tek početak.
Dovezli su se u predgrade i prošli cestom na kojoj su imali iznajmljen lokal. Izlog je bio razbijen, ali natpis je još uvijek stajao iznad, neoštečen. Muškarac uspori i pogleda unutra. Na policama iza blagajne visjele su puške.
91
- Uvijek možeš brati gljive - reče žena. - Šta fali gljivama?
Iznad šume su se počeli skupljati oblaci. Žena je pokušavala pogoditi u koju če se životinju sljedeču pretvoriti, ali tog dana joj nije išlo. Svaki put kada bi se odlúčila, oblaci bi se rastegnuli i skupili tako da su nalikovali na nešto sasvim drugo.
Muškarac produži dalje. Prode kraj crkve i tu zaustavi auto. Izade i reče ženi da ponese pivo.
Crkva je bila dávno napuštěna. Drvené klupe bile su polomljene i spaljene. Několiko lustera bilo je srušeno. Uza zidove su ležale kartonske kutije. Zimi su tu spávali lutalice i beskučnici i još se mogao osjetiti njihov miris.
Sjeli su na kamenu klupu iza oltara. Muškarac otvori ženi pivo, pa otvori i sebi jedno. Donese i sviječnjak koji je stajao u ormaru za euharistiju. Zapáli ga i stavi na pod iako je svjetlo izvana bilo dovoljno jako.
Vani je baš počeo pljusak.
- Prošli tjedan sam preselio ovamo neke svoje stvari - reče muškarac.
- Koje stvari? - upita žena.
- Dobro pitanje.
Muškarac ustane i stane za propovjedaonicu. Provjeri mikrofon, izvadi vabilicu iz džepa i pulme.
- Fi-fia fia fia fia fia fia fiaa fia fia fia fia. Pričekao je trenutak, pa je puhnuo ponovo.
- Fiaa fiiia fiia fiia fii.
Žena je ostala sjediti. Gledala ga je i razmišljala o tome kako cijelo ljeto pazi da ne napravi nešto glupo. Uhvatila ju je iznenadna nježnost kad je pomislila da bi mogla i ona naučiti kako se to radi i da bi mogli skupa dolaziti ovamo i govoriti sa životinjama. Razmišljala je zatim o plahtama. Samo da ne pokisnu, mislila je, samo da prestane padati. Krov je prokišnjavao i iza njenih leda napravila se lokva.
92
Muškarac se sav oznojio. Šunce je kroz vitráže obasjavalo unutrašnjost crkve. Izvadio je vabilicu iz usta i pogledao kroz njih kao da gleda izlaze li vec srnjaci.
93
KARMINE
- Trebate prijevoz? - upita žena spuštajuči prozor.
Djevojka bez razmišljanja zaobide auto i ude na suvozačko mjesto.
Počela je padati kišica i brisači su sporo radili. Gurali su mlaz kiše s jedné na drugu stranu stakla i pravili tanku voděnu zavjesu kroz koju je cesta što se pružala ispred automobila izgledala kao puteljak u akvariju.
- Svečenik je dobro govorio - reče iz pristojnosti djevojka kad je privezala řemen.
- Uzela sam nekoga tko ga ne poznaje.
Žena shvati da govori o svome mužu kao da je još uvijek živ.
Prije několiko dana pozvonili su usred noci i odveli je na policiju. Auto je bio potpuno smrskan.
A uvijek je mislio daje sjajan vozač, pomisli.
Izadu s parkirališta i stanu se spuštati niz cestu prema gradu.
- To je ionako bila njegova ideja - reče žena. - Iz nekog razloga mu je bilo stalo da ima crkveni sprovod. Tako je napisao u oporuci.
- Znam, pričali smo o tome.
Žena se ponadala da če reči baš to.
Pri dnu ceste, na autobusnoj stanici, sjedila su trojica muškaraca koja su svirala na pogrebu. Žena naglo stane i otvori stražnja vrata.
- Udite! Povést ču vas.
Svirači se pogledaju pa odluce da im to odgovara. Smjeste se straga i u krila poloze instrumente. Razgovarali su o kčeri jednoga od trubača kojoj je jutros ugradena metalna šaka.
Djevojka pogleda kroz prozor. Telegrafske žice drhtale su nad kamenim arkadama. Dvije
94
ptice spokojno su sjedile na njima i promatrale ožaloščene kako se razilaze.
- Mogu předložití nešto? - upita žena. - Da svi odemo k meni na karmine. Trubačima je řekla da če im platiti koliko traže.
Dvojica nisu imala pianové. Nagovore i trečega, čija je kči úpravo ležala u bolnici pokušavajuči micati metalnim prstima.
- Želite da odmah počnemo?
- Ima vremena - reče žena. - Polako.
S mužem je živjela u velikoj kuči s dvořištěm. Bočno se nalazila parcela obrasla travom i drvečem. Tamo je več neko vrijeme stajao bager i žena je sada počela razmišljati da prodá kuču i kupi stan negdje u strogom centru grada. Zadnjih několiko noci koje je provela sama u njoj, udaljilo je kuču za několiko godina unatrag od mjesta na kojem se žena sada nalazila. U vrijeme kada su ona i muž počeli doručkovati u potpunoj tišini.
Iznijela je pice i čaše za sve.
- U vašem poslu čovjek sigurno razvije zdrav osječaj za smrt? - upita trubače.
- Kako se uzme - reče jedan nezainteresirano. - Ovisi što mislite pod zdravim osječajem. Druga dvojica nisu odavala dojam da ih se taj razgovor uopče tiče.
- Mislim na dozu humora - nastavi žena.
- Ne znam. Neki od nas ga imaju više, neki manje.
- Ipak, mora da vam u někom třenu postane svejedno - insistirala je.
- Ne više nego za neke druge stvari. Djevojka je sjedila na fotelji i privukla je noge.
- Smijem zapaliti? - upita.
Žena joj donese pepeljaru. Približi se i pokaze joj proziran flaster na uhu.
95
- Jednom tjedno idem na mijenjanje igli - reče. - Gadi mi se cigareta.
- Boli li to?
- Zapravo i ne - reče žena nesvjesno dotaknuvši ušnu resicu.
- Izgleda tako.
Muškarci zasviraju. Vani je još uvijek padala kiša, ali se izmedu oblaka pojavilo sunce. Svjetlo je bilo jasno. Kroz prozor se činilo da kadrira nasumične komade krajolika i oni postaju još vidljiviji.
Žene su sjedile jedna nasuprot drugoj i gledale se.
- Hoče li vam nedostajati? - započne žena.
- Sigurno hoče - odgovori djevojka. - Bio je zanimljiv čovjek.
Žena na trenutak pomisli da je to razumno objašnjenje. Djevojka je na koljenu imala veliki ispupčeni madež. Pronašla ga je i prolazila kažiprstom preko čarape. Žena osjeti lakoču. Nasmiješi se. Djevojčinim licem prode sjena ravnodušnosti.
- Nije vas namjeravao ostaviti - reče.
Žena se odjednom uozbilji. Trideset godina braka, pomisli.
- Na fakultetu nisu znali za vas? - upitá. Djevojka odmahne glavom.
U sobu ude mali pas mješanac i sjedne na tepih. Žena ga zovne. Kad se popeo kraj nje na kauč, stane ga češkati. Pas se prevrnuo na leda i pokazivao krátku bijelu dlaku na trbuhu.
- Ispričala bih vam priču - reče žena. Djevojka pristane i žena započne.
Jednom dávno muha šije sagradila dvorac. Netko pokuca na vráta i upitá tko to živi u ovom dvorcu, u ovoj jazbini. Muha sejavi,ja živim, Znatiželjna Muha, a tko si ti? Ja sam Gmizava Uš. Lode zatim Svrbljiva Buha i upitá tko to živi u ovom
96
dvorcu, u ovojjazbini. To smo mi, Znatiželjna Muha i Gmizava Uš. Dode zatim Dugonogi Komarac i upita, tko to živi u ovom dvorcu, u ovojjazbini. To smo mi, čula su se tri glasa, Znatiželjna Muha, Gmizava Uš i Svrbljiva Buha. Dode zatim Brbljavi Miš i upita, tko to živi u ovom dvorcu, u ovojjazbini. To smo mi, čula su se četiri glasa, Znatiželjna Muha, Gmizava Uš, Svrbljiva Buha i Dugonogi Komarac. Dode zatim Hitra Gušterica i upita, tko to živi u ovom dvorcu, u ovojjazbini. To smo mi, čulo se pet glasova, Znatiželjna Muha, Gmizava Uš, Svrbljiva Buha, Dugonogi Komarac i Brbljavi Miš. Dode zatim Lisica Lija i upita, tko to živi u ovom dvorcu, u ovojjazbini. To smo mi, čulo se šest glasova, Znatiželjna Muha, Gmizava Uš, Svrbljiva Buha, Dugonogi Komarac, Brbljavi Miš i Hitra Gušterica. Dode zatim Sijedi Vuk i upita, tko to živi u ovom dvorcu, u ovoj jazbini. To smo mi, čulo se sedam glasova, Znatiželjna Muha, Gmizava Uš, Svrbljiva Buha, Dugonogi Komarac, Brbljavi Miš, Hitra Gušterica i Lisica Lija. Dode zatim Kratkonogi Medo i upita, tko to živi u ovom dvorcu, u ovojjazbini. To smo mi, čulo se osam glasova, Znatiželjna Muha, Gmizava Uš, Svrbljiva Buha, Dugonogi Komarac, Brbljavi Miš, Hitra Gušterica, Lisica Lija i Sijedi Vuk. A tko si ti? Ja sam Zgazi-Sve-Odjednom, reče Kratkonogi Medo pa spusti šapu i sravni dvorac sa zemljom.
Svirači su završili i sada su nazdravljali.
Djevojka pomisli daje najpametnije sjesti kraj njih.
- Recite - upita prvo čega se sjetila. - Što bi to značilo lijep sprovod?
- Nemojte nas pitati - reče jedan od svirača dlanom brišuči pisak. - Nama je to samo posao. Prestala je kiša i na nebu je bila vidljiva tanka duga.
Žena pod jastukom u kauču napipa pištolj. Pomisli da ga izvadi i stavi u usta. Iii djevojci na sljepoočnicu.
Ulicom je prolazio biciklist. Vozio je kroz lokve i prskao u stranu.
Žena je prst držala na okidaču. Pištolj je bio mužev i nije bila sigurna je li pun.
97
KORMORANI
Nakon stoje njegova žena izašla, muškarac pride slici božanstva i zapali štapič. Nije izgovorio nikakvu molitvu. Udisao je dim što se dizao prema naslikanoj čelavoj glavi.
Ostao je još krátko gledajuči drvenu konstrukciju hrama.
- Ne izgleda tako star - reče mu žena kad je izašao. Na dnu vrata bila joj je vidljiva tanka bijela črta kože.
- Možda su ga tako napravili radi turista - odgovori muškarac.
Rukávom obriše znoj koji mu se cijedio niz sljepoočnice. Šunce je bilo visoko i činilo je nebo blještavo bijelim.
Žena objesi fotoaparát o rame i požuri cestom prema restoranu u koji su odlazili svaki dan.
Naručili su hranu i ostali sjediti u tišini. Konobarica je bila djevojčica odjevena u školskú uniformu. Na nogama je imala sandále.
- Ovdje nikad ne znáš što jedeš - reče žena.
- Bilo bi ti finije da znáš?
Žena přesuti. Nagne se preko stola s cigaretom i muškarac joj pripali.
- Mogli bismo sutra rano uzeti brodič i otiči na drugu stranu - reče mu.
Nije odgovorio, ali prema náčinu na koji se nasmiješio djevojčici kad je prišla sa zdjelicama, žena pomisli kako bi sutra stvarno mogli otiči i platiti jednom od ribara da ih poveze.
Muškarac nije pojeo skoro ništa i žena se osječala krivom što ima tako dobar tek. Ipak, zadržali su se dulje nego inače.
- Mogu zamisliti da ostanemo živjeti tu - reče žena.
Ljudi su ulazili i izlazili. Novi gosti zauzimali su mjesta onih koji su tamo sjedili prije njih i
98
jedino što se mijenjalo bile su narudžbe.
Žena je platila i pričekala da se čamac napuni. U zadnji tren se predomislila i ostala na drvenom pristaništu. Gledala je čamac kako se otiskuje. Vozač ju je več poznavao. Mahnuo joj je da skoči, ali se nije ni pomaknula.
Uputila se u selo. Na cesti je fotografirala djecu i dijelila im sitniš. Nije znala jezik pa su se sporazumijevali rukama. Ispričala im je da kod kuče ima malu kutiju u koju ulazi kad je umorna. Zatvori se iznutra, zaspi i sanja najčudnije snové. Nekad joj muž pokuca po poklopců i tada u snu pred njom pada drveče i ona ga mora preskakati.
U kavani je sjela za jedini prazan stol i uskoro joj se pridružilo několiko gostiju iz istog hotela. Poveo se živahan razgovor. Nekije čovjek tvrdio daje najvažnije piti puno vode.
Žena se umori od priče i prestane ih slušati.
Gledala je kroz staklo kako se na cesti neki starac sváda sa svojom kravom.
Na recepciji nije bilo nikoga. Žena produži uz stepenice i popne se na kat.
Soba je bila zamračena. Krevet je bio složen i gotovo da nije bilo znaka da tamo netko boravi.
Žena izuje sandále i umije se iznad malog lavaboa. Boljelo ju je tjeme pa skine kopču i pusti kosu.
Na stropu se vrtio ventilátor. Muškarac je raskopčane košulje ležao ispružen na pomocnom ležaju, ruku složenih preko prsa.
U čašu u kojoj su stajale četkice za zube žena natoči pice. - Glupo je piti po ovoj vručini - reče gledajuči kroz tekučinu. Sjedne na ležaj. Muškarac se pomakne i ona legne kraj njega. Jako se znojio. Žena pruži ruku i osjeti drhtavicu. Pridigne se.
99
- Opet je počelo?
Muškarac se zgrči kao da mu se u kostima nastanilo strano tijelo koje se pokušava osloboditi njegove volje.
Bol prode i muškarac otvori oči. Prstima u džepu potraži cigarete. Kutija je bila prazna.
- Moraš prestatí - reče mu žena. Muškarac stisne šake. Uspravi se na krevetu i reče:
- Najgore od svega je to što bi ti, kad bi se kojim čudom mogla vratiti natrag, opet sve napravila isto.
Žena primakne glavu vrlo blizu, tako daje mogao osjetiti alkohol u njenom dahu. Ventilátor je ispuštao suhe ritmične zvukove.
- Ovo je baš ono što si htjela - reče muškarac.
Ustane i pogleda kroz prozor. Sparina je bila veliká i nije se jasno razabirala površina vode.
- Evo - reče žena. Ustane i uzme svoju torbu. Baci mu kutiju:
- Evo!
Muškarac je podigne s poda i zapáli. Stajao je kraj prozora i pušio. Žena je ponovo legla i razmišljala kako je potpuno izgubila grižnju savjesti. Gledala je kako jedva zamjetno titraju zavjese.
Muškarac povuče špagu i razmakne ih. Šunce se polako spuštalo na drugu obalu.
Na jezero su isplovili ribari. Za čamce su bile privezane ptice. Puštali su ih da odlete, zarone pod površinu i love. Kad bi se vratile, iz grla stisnutih obručima vadili su ulov. Punili su košaře i veslali dalje.
Svako toliko dopustili bi pticama da nešto progutaju.
100
- Ne mogu više - reče muškarac gledajuči ptice kako postaju nestrpljive. Pride i sjedne na pod kraj ležaja.
- Znaš kako se zovu te ptice? - upitá. Povuče dim pa odgovori na vlastito pitanje:
- Kormorani.
Iz ležečeg položaja žena nije mogla vidjeti što se u tom trenú dešava na jezeru.
- Mora da je užasno - reče.
Spuštala se večer. Čamci su se pretvárali u crtice što se približavaju obali.
101
SANJKE
Popravljam kragnu na košulji i izlazim iza paravana. Doktor se oprezno okreče u stolcu i gleda ekran. Olovkom mi pokazuje to mjesto.
- Tu - kaže.
Zaokruži oko njega po zraku kao da pojašnjava što se desilo.
- Ne razumijem - kážem.
- Dobro da ste došli - on če.
Sestra me za razliku od njega gleda u oči. Ulazi u sobu i nosi neke papire. Gledam je i pitam se zna li i ona. Znaju li več svi na hodniku. Gledam u vrhove svojih cipela i ne usudim se micati.
Doktorové naočale odložené na stol rastvorene su i izgledaju krhko. Móram ponovo doči u ponedjeljak.
- Sve je u granicama prosjeka - govori meteorologinja. - Samo smo zadnjih několiko godina navikli na blaže zime.
I za danas je najavila snijeg.
- Do kada tako - pitam spuštajuči mikrofon bliže ustima.
- Prema trenutnim prognostičkim kartama, cijeli vikend. Očekujemo novih petnaest do dvadeset centimetara.
Još nije svanulo i kroz prozor se vidi kako pada ispod lampe.
- Kada izlazi sunce jutros? - pitam.
- Kroz dvadesetak minuta. Ali gusta je naoblaka.
Iza stakla nema nikog. Tehničar se digao i mahnuo prema hodniku u kojem se nalazi aparát
102
za kavu.
- Volíte svoj posao? - zadržavam je na liniji.
- Volím. A vi?
- Pretpostavljam da da. Ne razmišljam o njemu u zadnje vrijeme.
- O čemu razmišljate?
- O tome kako imate divan glas. Kako vam dobro ide. Smije se.
- Htio bih vam ispuniti neku želju - kazem.
- Glazbenu?
- Bilo kakvu.
- To je več téže.
- Zašto. Recite što vam prvo pada na pamet.
- Sanjke. Kao u Čehovljevoj priči.
Ulazi tehničar i sjeda za pult. Iza njega ulazi producentica i gleda me kroz staklo.
- Ne znam na koju mislite - kazem.
- Na onu o sanjkanju i vjetru koji govori.
- Ne mogu se sjetiti.
- Onda mi jednostavno pustite neki broj.
Producentica diže ruku. Tehničar je gleda. Pa gleda mene. Pusta muziku u eter. Skidam slušalice i izlazim u hodnik. Producentica otvara vrata, stoji na njima i gleda za mnom.
Oboje govore tiho. Kuhinjska vrata su pritvorena. Ne sječam se kada sam ih zadnji put vidio da stoje tako blizu jedno drugome.
103
- Zašto si ga pustio? - ona če. - Trebao si mu reči da češ ti počistiti. Oslanjam se na zid i skidam čižmu. Otresam je i skidam drugu.
- Nije dao - kaže on.
Iza zamučenog stakla gotovo da su spojeni. Miriše pečena svinjetina.
- Jesi vidio kako mu visi ta ruka?
- Vidio sam još prije par mjeseci.
- Zašto ništa nisi rekao?
- Nisám se htio miješati.
- Miješati? Jesi ti normalan? Pa sin nam je.
- Zašto ti nisi ništa řekla?
- Čekala sam da ti nešto kážeš.
Voda je vruča. Puštam je da toči dugo i da isparava. Mama je primijetila svjetlo. Ulazi za mnom u kupaonicu.
- Dobro da si počistio umjesto njega - kaže. - Opet bi ga ukliještilo kao neki dan.
- Kupio sam nam krafne.
- Cesto ga bole ta leda. Kazem mu da ide doktoru, ali neče.
- Krafne sam nam kupio.
- Ali ja sam ispekla pitu.
- Ja ču ti izrezati meso - kaže mama za stolom.
- Zašto?
- Tako. Jer želim. Pusti me da ti izrežem meso.
Zapinje na korici, ali iznutra je ružičasto i reže ga na male komadiče. Reže i tatin komad.
- Pronašao sam tvoje staré sanjke - kaže on.
- Stvarno?
- Da, one plave - ona če. - Řekla sam mu da ih donese gore da ih uzmeš sa sobom.
- Lijepo da ste se sjetili, ali ne znam što bih sa njima.
- Jednom kad budeš imao djecu.
- Nemam ih kamo staviti.
- Řekli smo ti da ne kupuješ taj stan. Nema ni podrum.
Televizor je uključen bez tona. Pada snijeg. Zavjese su razmaknute i vidi se cijela terasa. Bijela je da joj se ne nazire kraj. Tata traži da mu dohvatim daljinski.
Pali se crveno. Grijanje u autu namješteno je na 26. Skidam vestu i ostajem u kratkim rukavima. Stará žena prelazi preko zebre. Hoda sporo, na pločniku je ostavila plitke stope. Snijeg je čvrst. Na cesti nema nikoga.
Na kiosku kupujem vodu i sok. Još je rano.
Zvoni mobitel. Tata. Prepričava vijesti.
- Boli li te sine? - pita odjednom.
- Ne boli. Samo je čudan osječaj.
- I meni je bilo tako kad sam bio u vojsci.
Priča o hladnom rovu i někom selu kroz dalekozor. Devetnaest mladih žena.
- Treba očvrsnuti - kaže.
Nemam sliku pred očima. U krvavom snijegu?
- Javi se sutra - kaže.
105
Otváram bočicu minerálne. Mjehuriči se dižu u čep. Tražim po imeniku njezin broj.
- Trebam prognózu - kážem joj čim se javi.
- Halo?
-Ja sam. S radija. -Vi.
- Prognózu.
- Lijepu pjesmu ste pustili jutros.
- To je bio tehničar.
- A tako.
Mijenjam smjer. Ulazim u uličicu u kojoj se dva psa slijede izmedu klupa. Skrečem i gledam ih u retrovizoru dok ne nestanu.
- Uvijek ste na poslu - kážem.
- Nisám. Mijenjam kolegicu.
Parkiram i otváram gepek. Čujem je u slušalici kako diše.
- Imate li u uredu prozor koji gleda na cestu?
- Imam.
- Ja sam ispred.
Vadim sanjke i podižem ih u zrak. Vozimo se u brdo.
- Gore! - saginje se i pokazuje prstom. Potok uz koji vozimo zaleden je. Cesta vijuga.
106
- Nečemo stiči - kaže. - Vec je mrak.
- Staza je osvijetljena.
Inače ne govori mnogo. U autu smo vec skoro cijeli sat.
- Zanimaju te samo moje sanjke - kážem. Smije se. To je dovoljno.
- Što ako nas presretne čopor medvjeda - kážem. - Ili čopor vjeverica. Dabrova. Samo da se smije.
Bijeli židovi s obje strane milujú cestu.
Sanjke su laganije nego što se sječam. Ona ih želi vuči. Plavé su i njišu se za nama.
Na vrhu padine nismo sami. Čovjek koji iznajmljuje skije zaključava drvenú kučicu. Netko se spušta.
- Hočemo odavde? - pitam.
Daje mi uzicu i ja sjedam. Tkanina je mekana. Sjeda iza, drži me rukama oko struka. Polagano se odgurnem. Nisám zaboravio.
Hočemo li ravno, razmišljam. Hočemo li prema drveču. Preko jama. Vjetar dere lice. Trne mi ruka. Prema drveču. Poskakujemo kroz ledeni zrak. Nezaustavljivi, samo da se ne prevrnemo. Stišče me rame iznutra. Idemo ravno prema drveču.
107
KONAC
Stojím na terasi iza bake i preko ramena joj virim na cestu. Produ dani, a ne prode ni auto. Onda netko zaluta, pita za smjer pa se vráti odakle je došao.
Baka sjedi i češlja dugu sijedu kosu u tanke pletenice koje pri dnu učvrščuje crnim špagama. Ispletene ih savije oko glave, pa prekrije maramom.
Koristi iste špage otkako znam za sebe.
Iste nosi i nakon dvadeset godina. Ostavlja hodalicu sa strane i sjeda potpuno gola na metalnu stolicu. Saginje glavu i raspliče kosu. Nagnuta nad kadom, žmiri i koncentrira se na klizanje moga dlana po nasapunanim ledima. Špage leže na rubu umivaonika, smočene vodom.
Gledam joj preko ramena na cestu i ne mogu ni zamisliti.
- Pomozi mi - kaže.
Pruža mi kolut bijelog konca i iglu da udjenem. Zatvára vráta kuče iza naših leda. Iznutra se čuje lom tanjura. Uvlačim konac u iglu i pružam joj. U kuhinji se nadvikuju glasovi. Baka mi pruža novu iglu. Čuje se trčanje po stepenicama. Udijevam konac i vračam iglu. Na katu netko lupa sakom po vratima. Baka mi daje novu iglu. Čuje se vrisak. Vračam udjenutu iglu baki, a ona mi dodajejoš jednu. Udijevam, a u njenoj ruci več čeka nova.
- Što če ti tolike igle? - pitam je.
- Šuti draga - kaže. - Na.
Gura mi u ruke novu iglu i novi komad konca. One udjenute zapikava u jastučič na svorne krilu.
108
Antonija Novakovič
Rodená 1979. u Zagrebu. Za rukopis prve pjesničke zbirke 2008. godine dobila je nagrade Goran i Mostovi Struge. Iste godine dobila je nagradu časopisa Vijenac i izdavačke kuče Algoritam za autore krátke price do 35 godina, Prozak. Objavila je zbirku poezije Lako mi je biti lošija (2008) i zbirku krátke próze Birali ste broj koji se ne koristi (2011). Živi i radi u Zagrebu.
109
Bibliotéka Online
knjiga 141
Antonija Novakovič
BIRALI STE BROJ KOJI SE NE KORISTI © 2017 Antonija Novakovič
© za elektronicko izdanje: Društvo za promicanje književnosti na novim medijima, 2017
Izdavač
Društvo za promicanje književnosti na novim medijima, Zagreb
Za izdavača
Krešimir Pintarič
Úřednici
Krešimir Pintarič Dario Grgič
Fotografija
© fullframe / Fotolia.com
ISBN 978-953-345-513-6 (HTML) ISBN 978-953-345-514-3 (EPUB bez DRM) ISBN 978-953-345-515-0 (PDF) ISBN 978-953-345-516-7 (MOBI)
Prvo izdanje
Algoritam, Zagreb, 2011.
Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Grada Zagreba.
no
Ill