V originále
Ovo je esej o dva romana Virginije Woolf, jednog s početka njene karijere i drugog iz njenog kasnog perioda. Radi se o analitičkom čitanju romana Putovanje brodom (1915) i Godine (1937) u širem kontekstu Woolfina stvaralaštva, gdje se kao jedan od glavnih njenih projekata izdvaja pokušaj da se zapiše tišinu. Citatima iz oba djela, koje sam za potrebe analize ovog eseja preveo sa engleskog na bosanski, potkrepljuje se autoričina namjera izražena već u prvom njenom romanu: “Želim napisati roman o Tišini . . . o stvarima koje ljudi ne kažu. Ali poteškoća je tu nesaglediva.” Povezujući meditacijama o zapisivanju tišine dva romana koje razdvajaju dvadesetdvije godine izuzetno plodne spisateljske karijere, napominjem kako su tišina i nedorečenost ne samo bile značajnim prvobitnim impulsom za književno stvaranje kod Woolfove, nego su njime ostale do samog kraja njenog života, uvijek ju tjerajući na nove pokušaje osvajanja teritorija neizrecivog.
In English
This is an essay about two novels by Virginia Woolf, one from the beginning of her career and the other from her late period. The essay combines analytical readings of The Voyage Out (1915) and The Years (1937) in a wider context of Woolf's oeuvre, where the attempt to record silence emerges as one of her key projects. The quotes from both works, which I translated from the English to the Bosnian for the sake of this analysis, provide support for the intention the author expressed already in her first novel: ‘I want to write a novel about Silence . . . the things people don’t say. But the difficulty is immense.’ By linking the two novels separated by twenty-two years of exceptionally prolific career through meditations on recording the silence, I emphasise that not only were silence and inarticulateness important initial impulse for Woolf's creative process, but they remained as such until the very end of her life, pushing her times and again to attempt the conquering of the incommunicable territory.