2025
Dubrovačko-dalmatinska renesansna književnost u konceptualizacijama južnoslavenske kulturne sinteze: od ilirizma do raspada Jugoslavije
STEHLÍK, PetrZákladní údaje
Originální název
Dubrovačko-dalmatinska renesansna književnost u konceptualizacijama južnoslavenske kulturne sinteze: od ilirizma do raspada Jugoslavije
Název anglicky
Dubrovnik and Dalmatia Renaissance Literature in the Conceptualisations of South Slavic Cultural Synthesis: From the Illyrian Movement to the Breakup of Yugoslavia
Autoři
Vydání
35. Marulićevi dani, 22.-26. 4. 2025, Split, Chorvatsko, 2025
Další údaje
Jazyk
chorvatština
Typ výsledku
Konferenční abstrakt
Obor
60202 Specific languages
Stát vydavatele
Chorvatsko
Utajení
není předmětem státního či obchodního tajemství
Odkazy
Označené pro přenos do RIV
Ne
Organizační jednotka
Filozofická fakulta
Klíčová slova anglicky
Dalmatia; Dubrovnik; Ragusa; Croatian renaissance literature; Yugoslavism; Yugoslavia
Příznaky
Mezinárodní význam
Změněno: 26. 4. 2025 21:06, Mgr. Petr Stehlík, Ph.D.
V originále
U srži ilirizma (1832–1848), kao i nekih kasnijih oblika ideologije jugoslavenstva, nalazila se ideja da Južni Slaveni na osnovi svoje jezične bliskosti i herderovski poimanog zajedničkog narodnog duha (der Volksgeist) trebaju stvoriti jedinstvenu južnoslavensku kulturu. Pojedini ideolozi i pobornici južnoslavenske ideje u svoja su promišljanja takve kulturne sinteze uključivali također starije kulturne tradicije Južnih Slavena, poput njihove usmene književnosti ili idejnog nasljeđa baroknog slavizma. Cilj je ovoga izlaganja prikazati kakvu je ulogu u tim konceptualizacijama odigrala dubrovačko-dalmatinska renesansna književnost kao jedna od najznačajnijih sastavnica južnoslavenske kulturne baštine. Posebna će pažnja biti posvećena statusu i značenju koje su joj pripisivali književni povjesničari poput Vatroslava Jagića, Pavla Popovića ili Antuna Barca u svojim shvaćanjima jugoslavenske (i/ili srpsko-hrvatske) književnosti. Koje su dijelove i značajke dubrovačko-dalmatinske književne renesanse izdvajali, naglašavali i najviše vrednovali oni i brojne druge pristaše jugoslavenstva? Kako su ih uklapali u svoju viziju južnoslavenskog kulturnog jedinstva i nastojanja da se definira jugoslavenska književnost? Jesu li spomenutu književnu tradiciju promatrali kao primarno hrvatsku, srpsku, srpsko-hrvatsku ili jugoslavensku te koje su prijepore izazivala takva atribuiranja? To su neka od pitanja na koja će se nastojati odgovoriti na osnovi analize relevantnih programskih spisa i eseja, književnopovijesnih pregleda, priručnika i enciklopedijskih natuknica te rasprava o jugoslavenskoj književnosti, koje će se pratiti u širokom vremenskom luku od ilirizma do raspada SFRJ.
Anglicky
Lying at the heart of the Illyrian Movement (1832–1848) and of some later forms of South Slav ideology was the idea that the South Slavs should, because of their linguistic closeness and of a Herderian common national spirit (der Volksgeist) form a unique South Slav culture. Some of the ideologues and champions of the South Slav idea included in their thinking about this kind of cultural synthesis the older traditions of the South Slavs, such as their oral poetry or the intellectual heritage of Baroque Slavism. The objective of this paper is to show what kind of role was played in these conceptualisations by Dubrovnik and Dalmatian Renaissance writing, one of the most significant components of the South Slav cultural heritage. Particular attention will be devoted to the status and importance ascribed it by literary historians like Vatroslav Jagić, Pavle Popović and Antun Barac in their understanding of Yugoslav or Serbo-Croat literature. What parts and features of the Dubrovnik and Dalmatian literary Renaissance did they and many other adherents of South Slavism pick out, focus on and attach most value to? How did they fit them into their vision of Yugoslav cultural unity and efforts at the definition of a Yugoslav literature? Did they perceive this literary tradition as primarily Croatian, Serbian, Serbo-Croat or Yugoslav and what were the dissensions that stemmed from this kind of attribution? These are some of the questions that this paper will attempt to answer pursuant to an analysis of the relevant programmatic documents and essays, literary historical surveys, manuals and encyclopaedia entries and discussions of Yugoslav literature, which will be tracked over a broad temporal arc from the Illyrian Movement to the breakup of the SFRY.
