Kratka povijest gimnastike
- Prva spominjanja
- Antika
- Srednji vijek i rani novi vijek
- Početak suvremene povijesti
- Suvermena povijest
Ne zna se točan datum početka gimnastike, ali to možemo pretpostaviti prema sadržaju koji gimnastika obuhvaća. Gimnastika se razlikuje po drugim tjelesnim aktivnostima ili sportovima u sljedećim položajima i pokretima. Vis i upor rukama su osnovni položaji koji nisu uobičajeni kod drugih sportova, od pokreta opet možemo istaknuti pokrete u visu i uporu sa svim mogućim prijelazima između njih i upor stojeći. Druga razlika su rotacije u više stupnjeva oko uzdužne, transverzalne i sagitalne osi. Vjerojatno su barem dok su lovili ili se skrivali u prošlosti ljudi koristili vis, prijelaze iz visa u upor (noge ili ruke) i rotacije kako bi se prilagodili molitvi i okolini.
Arheologija otkriva našu prošlost te su u Addau na otoku Siciliji (Italija) u pećini pronađeni crteži koji se mogu povezati s nekim gimnastičkim položajima. Procjenjuje se da su crteži napravljeni oko 20.000 godina prije Krista. Vrijedno je napomenuti da su ovi crteži napravljeni na kraju prošlog ledenog doba.
![Slika 1](..\pics\Obrazek1.jpg)
Nakon ledenog doba, ljudska se civilizacija razvila oko zaliha vode i dobrog tla kako se nastavljao prijelaz iz lovaca u seljake. Bez više nomadskog načina života, ostalo je više vremena za kulturne, duhovne aktivnosti. Indija, Kina, Egipat, Kreta bile su civilizacije koje su sa svake strane imale utjecaja na gimnastičke aktivnosti. U Indiji se joga prakticira od 4000 godina prije Krista, u Kini tradicionalna kultura, koja se prakticira i danas, u Egiptu su faraoni ostavili u rukama (palčevima) gimnastičke vježbe, a u kućama na Kreti pronađeni su vjerski artefakti s gimnastičkim aktivnostima.
![](../pics/Obrazek2.jpg)
![](../pics/Obrazek2.jpg)
![](../pics/Obrazek3.png)
![](../pics/Obrazek4.jpg)
![](../pics/Obrazek5.jpg)
U staroj Grčkoj gimnastika je dobila ime gymnos što znači – goli, jer su vježbe izvodili goli. Iz iste nazivne osnove dobivamo gymnastikei – naziv za gimnastičare i gymnasion – naziv za mjesto gdje su se održavale tjelesne aktivnosti. Grci su gimnastiku shvaćali kao osobni razvoj, a glazbu kao obrazovni razvoj. Naziv gimnastika je u antičkoj Grčkoj značila slično onome što danas znači tjelesna kultura. Prema Platonu (427.-348. pr. Kr.) gimnastika se dijelila na palestriku (ono što danas uključuje atletiku, dizanje utega, mačevanje, veslanje i borbe) i orkestiru koja se dijelila na sferistiku (ono što danas uključuje igre s loptom), osnovnu orkestriku (ono što danas uključuje ples, slobodne vježbe), te kubistiku (ono što danas uključuje umjetničku gimnastiku).
![](../pics/Obrazek6.jpg)
![](../pics/Obrazek6.jpg)
![](../pics/Obrazek6b.jpg)
Od antičke Grčke do Rimskog Carstva pronađeni su neki drugi artefakti, koji ponovno pokazuju gimnastičke aktivnosti, npr. most, koji poznajemo i danas.
![Slika 7](..\pics\Obrazek7.jpg)
U rimskom Koloseumu za posjetitelje su izložene neke akrobatske povijesne činjenice, a salto je već bio dio predstava.
![](../pics/Obrazek8.jpg)
![](../pics/Obrazek8.jpg)
![](../pics/Obrazek8a.jpg)
Rimljani kao visoko obučeni vojnici prvi su opisali umjetnog konja za vojnu obuku. Flavije Vegecije je napravio knjigu o vojnim pripremama i u njoj je također opisan drveni konj, s uputstvima kako se koristi. S ove točke gledišta postoje i neke važne napomene o motoričkom učenju. Prvo naučite položaj tijela, dodajte svoje kretanje, dodajte svoj položaj na mirnom konju i nakon kretanja s konja.
![Slika 9](..\pics\Obrazek9.jpg)
S druge strane Atlantika kultura Maja također je poznavala neke akrobacije. Kako su ratnici imali i važnu vojnu obuku, prolazili su i neke gimnastičke vježbe.
![Slika 10](..\pics\Obrazek10.jpg)
U srednjem vijeku vježbe su bile dopuštene uglavnom plemstvu. Viteške igre i turniri uvelike su bili većina sportskih aktivnosti. Među normalnim ljudima ples i neke male igre s loptom poput kuglanja i kegelna. Hieronimo Mercurialis, talijanski doktor medicine 1601. godine napisao je knjigu Umjetnost gimnastike, što bi se danas bolje opisalo kao Važni okviri tjelesne kulture. I za današnji okvir zdravog života njegova filozofija uglavnom vrijedi. Pravilna higijena, pravilan unos hrane, tjelesne aktivnosti za muškarce i žene također su i danas važni.
![](../pics/Obrazek11a.jpg)
![](../pics/Obrazek11a.jpg)
![](../pics/Obrazek11b.jpg)
![](../pics/Obrazek11c.jpg)
![](../pics/Obrazek11d.jpg)
Arhangelo Tuccaro (1538-1616) bio je učitelj tjelesnog odgoja francuskih kraljeva Carla IX. i Henrik III. U svojoj knjizi Tri dijaloga o skokovima i umjetničkom jahanju. Prvi je u opis tehnike elemenata unio i neke činjenice iz biomehanike. U knjizi je opisao sljedeće akrobatske elemente: most, most naprijed, stoj na rukama, stoj u kolut, sklopka s leđa, remet naprijed, salto naprijed, salto naprijed s ½ okreta. Također opisuje skokove preko Preskoka, s trampolinom i odskočnom daskom.
![](../pics/Obrazek12.png)
![](../pics/Obrazek12.png)
![](../pics/Obrazek12a.jpg)
Još napredniji rad umjetničkog jahanja pripremio je Giacomo Baludo 1630. godine, mnogi pokreti iz njegove knjige mogu se koristiti na modernom konju s hvataljkama, u knjizi su opisani premasi s jednom, dvije noge, škare, čak i krugovi.
![Slika 13](..\pics\Obrazek13.jpg)
Unatoč tome što Jan Amos Komenski (1592.-1670.) nije bio specijalist za tjelesni odgoj, on je iznova predložio da tjelesni odgoj bude jedan od bitnih dijelova općeg obrazovanja koje je sustavno uspostavio. Njegova pedagoška pravila vrijede i danas i koriste se u gimnastici. Jean Jacques Rousseau (1712.-1788.) nastavio je Komenskijev rad dajući važnu ulogu tjelesnom odgoju u školama, dok je Johan Heinrich Pestalozzi (1746.-1827.) napravio važan rad u gimnastičkoj terminologiji. U isto vrijeme Johan Christofor Guts Muts (1759.-1839.) proučava sport i gimnastiku, a neki ga povjesničari nazivaju praocem moderne gimnastike.
![Slika 14](..\pics\Obrazek14.jpg)
Friedrich Ludwig Jahn (1778.-1852.) definiran je kao otac moderne gimnastike, izumio je paralelne ruče, preču kakvu danas poznajemo, gredu i odredio je 24 skupine pokreta, a najvažniji su: preskoci, vježbe ravnoteže, okomito penjanje, elementi na preči, elementi na paralelnim ručama, skokovi s daske, akrobatika. Njegova je ideja bila kontrolirati tijelo u dinamičnim pokretima kao suprotnost statičnom radu.
![Slika 15](..\pics\Obrazek15.jpg)
Gotovo paralelno s Jahnom u Švedskoj Per Henrik Ling (1776.-1839.) razvio je svoj gimnastički sustav, koji je bio više usmjeren na razvoj određenih motoričkih sposobnosti korištenjem više statičkih vježbi i na vježbanje za bolje zdravlje. Razvio je i sprave kao sanduk, klupa, čak i danas možemo čuti da netko kaže Švedski sanduk. Nešto mlađi bio je Miroslav Tyrš, otac sokolskog pokreta, najvažnijeg tjelesno-kulturnog pokreta u Slavenskim zemljama do Drugog svjetskog rata. U tehničkom smislu Sokolovi su se bavili gimnastikom, plesom, plivanjem, mačevanjem, borbama, boksom, a u gimnastici je veliki naglasak davao estetskim pokretima, što je i u današnje vrijeme u gimnastici bitno.
U 19. stoljeću gimnastika je bila dobro razvijena u europskim zemljama, a 1881. godine Francuski, Nizozemski, Flamanski i Valonski savez zajednički su osnovali Europsku gimnastičku federaciju. Dugogodišnji predsjednik bio je Belgijanac Nikolay Cuperus. Vrijedno je napomenuti da je ovo najstarija međunarodna sportska udruga.
![Obrázek 16](..\pics\Obrazek16.jpg)
Pierre de Coubertin počeo je organizirati Olimpijske igre modernog doba. Prve igre bile su u Ateni (GRE) i pozvao je gimnastičare da sudjeluju na natjecanjima. Na prvim igrama natjecali su se samo muškarci, a žene su se počele natjecati na OI 1928. U Ateni su se muškarci natjecali na preči, paralelnim ručama, Preskoku, konju s hvataljkama, karikama, penjanju po užetu te ekipna natjecanja na paralelnim ručama i preči. Kao zanimljivost gimnastičar se popeo na 14 metara visoko uže, a najbolje vrijeme je bilo 23,4 sekunde, disciplina je zadnji put bila na OI 1932.
![Slika 17](..\pics\Obrazek17.jpg)
Nikolay Cuperus osobno je bio obožavatelj Mens sano in corpore sano, te je bio oštro protiv natjecanja u gimnastici. S druge strane Charles Cazalet (FRA) bio je skloniji Citiusu, Altiusu, Fortiusu i zbog njegovog angažmana Europska gimnastička federacija (zanimljiva činjenica Kanada je bila dio federacije od 1899., Egipat od 1910.) počela je organizirati međunarodna natjecanja, a prvo je bilo u Antwerpenu (BEL) danas je priznato kao prvo Svjetsko prvenstvo u gimnastici. Na ovom natjecanju gimnastičari su se natjecali u vježbama na parteru, karikama, paralelnim ručama, preči, konju s hvataljkama, Preskoku (po dužini konja), trčanju na 150 metara, skoku u vis, dizanju utega. Na spravama gimnastičari moraju izvoditi obvezne i slobodne vježbe. Na svjetskim prvenstvima do 1952. godine gimnastičari su se osim prethodno navedenih disciplina natjecali i u (različitih godina prema natjecanju): skoku u dalj, trčanju na 100 metara, penjanju na uže, bacanju kugle, skoku s motkom, plivanju. Od danas oči vjerojatno većini univerzalnih sportaša. Kako su postojale važne razlike između formata OI i SP-a, nisu uvijek isti gimnastičari osvajali naslove u razdoblju od 2 godine (OG i SP su organizirani na četiri godine s 2 godine između). Primjerice, svjetski prvak 1922. i 1926. bio je Peter Šumi (SLO), dok je olimpijski prvak 1924. bio Leon Štukelj (SLO). Zanimljiv je slučaj Leona Štukelja, prototipa modernog gimnastičara po tjelesnim proporcijama (visina - 160 cm, masa - 50 kg), izumitelja obrnutog križa, bio je svuda olimpijski prvak, ali je na SP-u morao bacati kuglu težine 7, 25 kg i osvojio 0 bodova.
![Slika 18](..\pics\Obrazek18.png)
Godine 1921. SAD se pridružio Europskoj gimnastičkoj federaciji i preimenovan u Međunarodnu gimnastičku federaciju sa kraticom FIG (Federation International de Gymnastique). Na SP 1934. u Budimpešti žene su prvi put sudjelovale na takvom natjecanju.
Nakon Drugog svjetskog rata FIG je prepoznao veliku razliku između opće gimnastike i vrhunske gimnastike te je za opću gimnastiku počeo organizirati tzv. Gymnaestradu (prvu 1953. u Rotterdamu (NED). Gymnaestrada je danas najveći nenatjecateljski događaj u svijetu, jer na Gymnaestradi je općenito 20.000 (dvadeset tisuća) gimnastičara i više od 100.000 gledatelja. Najveći stadion za takve nenatjecateljske događaje bio je u Pragu u Strahovu, koji je dopuštao 200.000 (dvjesto tisuća) gledatelja.
Ženska gimnastika nakon Drugoga svjetskog rata krenula je u dva smjera. S jedne strane naglasak je na ljepoti, eleganciji i plesu (ono što danas nazivamo ritmikom), a s druge strane naglasak na snazi, akrobatici (ono što danas nazivamo umjetnička gimnastika). 1963. organizirano je prvo SP u ritmici (prva prvakinja bila je Ludmila Savinkova, Rusija, bivši SSSR), a na OI 1984. prvi put su dodijeljene medalje u ritmici.
![Slika 19](..\pics\Obrazek19.jpg)
Godine 1998. FIG je prihvatio trampolin, akrobatiku i sportski aerobik u gimnastičku obitelj. Od 2000. trampolin je dio olimpijskih disciplina, dok je parkour, posljednja disciplina u FIG obitelji, još samo na SP-u.
Danas FIG ima 154 pridružena nacionalna saveza i 2 pridružena.
Danas se u sportskoj gimnastici muškarci natječu na tlu, konju s hvataljkama, karikama, Preskoku, paralelnim ručama i preči. Žene se natječu na Preskoku, dvovisinskim ručama, gredi i tlu. Gimnastičari se natječu samo u slobodnim vježbama (obvezne vježbe su ukinute nakon OI 1992.).